"Vidjet ćete kako naši kradu. Svatko nas je krao i potkradao, a najteže će biti kada nas naši budu krali i prodavali svjetskim jebivjetrima, makrolopovima. Navalit će na nas velike ptice grabljivice. Kako tada spasiti nas od nas?", davno je rekao Bruno Bušić - i pogodio 

 

Osoba koja me potakla na ovaj osvrt ne traži osvetu, nema neispunjene interese, jednostavno nije mogla mirne savjesti raditi s ekipom parazita na koje nailazimo u svim sferama našeg društva.

Svjedoci smo posljednjih godina kako svaki pojedinac koji je istupio protiv korupcije u ovoj, od samog dna naviše, korumpiranoj državi, završi u izolaciji. Koliko god vi iskazivali divljenje i poštovanje što se oni usuđuju progovoriti o temama koje su dio našeg života i cijelog društva, još je veća količina nevjerice. Prešutno razmišljanje velike većine: "Koji kreten ruši sve mostove ispred i iza sebe?" Interesantna je činjenica da istraživanja dokazuju kako su zviždači osobe koje poštuju autoritete. Upravo podržavanje i vjera u sustav izaziva kod njih šokiranost i razočaranje u nastrana poimanja moralnih vrijednosti.

Nakon razgovora sa ženom koja nije pristala biti tihi sudionik tzv. normalnih radnji u vođenju neprofitne organizacije koja zagovara filanotropiju, ne želim da postane jedna od tih na koje se gleda kao na budale koje uzrokuju samouništenje i stoga ne iznosim njezino ime i prezime. Revoltirana, bila je spremna i na to – dakle samouništenje - kako bi raskrinkala poslodavca koji se predstavlja kao veliki filanotrop. Do sukoba je došlo jer se zviždačica, kako joj je rekao poslodavac, u njihovu ekipu ne uklapa svjetonazorski. Veći kompliment nije joj mogao dati.

Zakon definira zakladu kao imovinu namijenjenu da služi ostvarivanju neke općekorisne ili dobrotvorne svrhe tj. pružanje potpore osobama kojima je potrebna pomoć ili unapređenje društvene djelatnosti. Filanotropija se iskazuje kao dobrovoljni individualni čin ili grupno davanje s ciljem ulaganja u opće dobro. Udruga je svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja više fizičkih, odnosno pravnih osoba, koje se, radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za zaštitu ljudskih prava i sloboda, te ekološka, humanitarna, informacijska, kulturna, nacionalna, pronatalitetna, prosvjetna, socijalna, strukovna, športska, tehnička, zdravstvena, znanstvena ili druga uvjerenja i ciljeve, a bez namjere stjecanja dobiti, podvrgavaju pravilima koja uređuju ustroj i djelovanje toga oblika udruživanja.

Osoba koja mi je iznijela niz pisanih dokaza o radu, nazovimo je Organizacija X, potakla me na razmišljanje. Koji je broj takvih Organizacija X koje su odlično pokriće za lijep život samoproglašenih filanotropa. Ono što je još veća nelogičnost upravo je država koja financira rad navedene Organizacije X s više od pola milijuna kuna za tzv. hladni pogon, i sve to u vrijeme teške gospodarske krize. Uz to, Organizaciji X na korištenje daje veleban prostor za koji joj dodatno isplaćuje sredstva za plaćanje najma koja se pak uplaćuje na račun Neke Tvrtke d.o.o. čiji osnivač je državna ustanova, a osobe koje upravljaju tom tvrtkom su zaposlenici te iste državne ustanove koja financira rad navedene Organizacije X.

Tragikomična situacija koja sigurno ne bi funkcionirala u pravno uređenoj državi.

"Oduševljeno sam pomislila da ću raditi u neprofitnom sektoru, ne sluteći da ću ući u dobro uhodanu ekipu koja je sama sebi svrha", opisuje mi s nevjericom zviždačica koja ima savjest.

"Ono na što ekipa nije računala bila je činjenica da mene plaćaju porezni obveznici ove države i kao takva podrazumijevam da se ponašam u skladu sa zakonom. Mom poslodavcu, kao i većini osoba na poslu s kojima sam razgovarala, neprihvatljivo je zašto nisam prihvatila pravila igre kao kokoš i izvršavala ono što se očekivalo, sjedeći u divnom uredu s još ljepšim pogledom. Naivno sam pripisivala neznanju odgovorne osobe Organizacije X situaciju koja me dočekala sa gotovinskom blagajnom u limenci i zapise na papirićima o utrošenim sredstvima. Nastojanje da uvedem red što se tiče mog radnog mjesta prozvana sam da dižem tenzije i postavljam suvišna pitanja. Naime, usudila sam se ukazati na obvezu uknjižbe sredstava, vođenje računovodstvenih poslova prema zakonitostima struke u kojoj sam niz godina. Svjesno sam otišla iz Organizacije X koja zlorabi sustav. Znam, većinu svojih radnji pokrili su pred zakonom, no jesu li se oprali pred svijetom i ljudima za koje navodno rade? Koga briga, reći će većina. Ionako svi kradu.

Radeći u Organizaciji X dolazila sam do saznanja koja ukazuju na nefunkcioniranje i nepoštivanje državnih sredstava. Kako drugačije objasniti rad onih koji su pravdali pretplatu na dnevne novine i modne magazine kao trošak stručne literature? Kupovinu novih računala svake godine osnivačima Organizacije X? Enormne svote za gorivo, kancelarijski materijal, pranje vozila zaposlenika, ogromne troškove komunikacije, nabavke skupocjenih mobilnih uređaja, svjetskih putovanja kako za vlasnike/osnivače tako i razne 'stručne suradnike' po ugovorima o suradnji, partnerstvu, koji se onda u financijskim izvješćima vode kao studenti!

O isplatama naknada za procjenitelje pristiglih ponuda na javni natječaj, koji te iste ponude nisu niti vidjeli, a još manje donosili procjenu njihove vrijednosti, teško je bilo što zdravorazumski reći", kaže mi zviždačica.

S kojom namjerom je osnovana ova Organizacija X? U kojoj normalnoj zemlji se može dobiti tolika količina novaca za proračun koji je van pameti. Zar se nitko ne pita tko provjerava te stavke i opravdava trošenje tolikih sredstava? I ako postoje ljudi koji su zaduženi i plaćeni za kontrolu i nadzor, da li oni šute iz neznanja ili nečeg drugog?

Kako se protiv takvih uhodanih ekipa boriti?

Osvrt završavam s poznatom distopijskom izjavom Brune Bušića koja se pokazala proročkom: "Vidjet ćete kako naši kradu. Svatko nas je krao i potkradao, a najteže će biti kada nas naši budu krali i prodavali svjetskim jebivjetrima, makrolopovima. Navalit će na nas velike ptice grabljivice. Kako tada spasiti nas od nas?"

Piše: Božica Ravlić

Objavljeno: 04.02.2015