PITANJE: A. L. (26) Poštovani, imam poteškoću s kojom se sve teže nosim kako starim. Nemam se kome obratiti i nelagodno mi je te sam stoga bila slobodna predstaviti se pseudonimom. Kako imam lagani oblik cerebralne paralize, tako imam i invaliditet.

 

Dok sam bila mala djevojčica, oko devete godine života, dok bi roditelji išli na posao, a škola bi mi bila u suprotnom turnusu, moji su me roditelji vodili na čuvanje kod rođaka koji su već bili u mirovini. Sve je bilo super dok me jednog dana ujak nije počeo pipkati po nogama te me čak znao i poljubiti u usta. Kao dijete sam osjećala da je tu nešto opako, osjećala sam silan sram i nelagodu, ali i strah pred njim, zbog njegove agresivne naravi.

Nikad se nisam usudila to spomenuti, roditeljima niti ikome drugome. Godine su mi trebale da shvatim što je to uopće. Što mi taj čovjek radi. I trebalo mi je vremena da povežem te događaje iz djetinjstva s problemima koje imam u uspostavi odnosa sa svojim vršnjacima muškog spola. Što da radim, kako da si pomognem? Moj problem nepovjerljivosti prema svima, a naročito prema muškom spolu, je golem. Ne želim da to bude tako.

ODGOVOR: Draga A.

Drago mi je da ste odlučili progovoriti i povjeriti se osobi koje će Vas razumjeti i pokušati Vam pomoći. Iskreno suosjećam s Vama u Vašoj patnji. Žao mi je da ste trebali tako dugo skrivati Vašu tajnu jer se niste imali kome povjeriti, jer je tajna koju ste trebali skrivati i tako dugo držati u sebi, učinila svoje. Dobro je da ste tražili uzroke Vaših problema koje imate u uspostavi odnosa s vršnjacima muškog spola. Isto je tako dobro da ste skupili hrabrost ispričati svoju dugo čuvanu tajnu. Time ste polovicu problema već riješili.

Prije nego Vam dadem prijedlog što biste trebali poduzeti u vezi s Vašim slučajem, željela bih progovoriti nekoliko riječi o seksualnom zlostavljanju.

Seksualnost je potreba kojom iskazujemo želju za tjelesnom prisnošću. Iskrivljena slika seksualnosti može nas dovesti do krivog oblika seksualnog ponašanja.

Postoje dvije vrste neprihvatljivog seksualnog ponašanja: uznemiravanje i zlostavljanje. I s jednom i s drugom vrstom susrećemo se na svim razinama od obitelji, škole, fakulteta, radnog mjesta…

Najblaži oblik seksualnog nasilja je seksualno uznemiravanje.

Ono može biti verbalno, npr. različita dobacivanja, šale, neukusni telefonski pozivi, sugestivnih i uvredljivih znakova.

Seksualno uznemiravanje može biti i neverbalno, a iskazuje se tjelesnom gestom ili se žrtva izlaže pornografskim materijalima.

Svako nepoželjno ponašanje seksualnog obilježja koje ponižava, postiđuje i zastrašuje na temelju spolnosti smatra se seksualnim nasiljem.

Do devete godine Vi ste se dobro osjećali. Vjerujem da ste bili sretno i prihvaćeno dijete. Onda ste otišli kod ujaka i tu doživljavate nešto što ne prepoznajete ali znadete da je pipkanje po nogama i ljubljenje u usta „nešto opako“ i da ste zbog toga osjećali strah i nelagodu. To su preteški osjećaji za nezaštićeno dijete jer seksualno nasilje ruši ljudsko dostojanstvo, predstavlja smetnje našem fizičkom i osobnom integritetu.

Najveći problem je što se o tome šuti ili se opet ignorira. Međutim, zlostavljač često prijeti djetetu ili ga potkupljuje, uvjeravajući ga tako da nikome ne govori o zlostavljanju. Ovaj oblik zlostavljanja javlja se nerijetko i u obiteljima i to u različitim oblicima. Često su počinitelji poznate osobe poput očuha, ujaka, stričeva, djedova. Teško se djetetu nositi s situacijom kad se seksualno zlostavljanje događa u krugu poznatih osoba, u Vašem slučaju, ako sam dobro shvatila, od maminog brata. Dijete se osjeća krivo, ne želi se povjeriti roditeljima jer se boji posljedica.

Sve više i više žrtve postaju djeca. Ona zbog toga trpe teške psihičke poremećaje, zatvaraju se u sebe, pate od depresije, gube samopouzdanje.

Poznato je da su seksualni zlostavljači vrlo nesigurne i plašljive osobe. Zato izabiru djecu za zadovoljenje svojih pohota jer se tada osjećaju nadmoćno i jako.

Iz ispovijesti otkrivenih seksualnih zlostavljača doznajemo da i oni isto nose veliki teret svojeg neprimjerenog ponašanja i htjeli bi ga se riješiti ali ne uspijevaju to učiniti sami. Kad budu otkriveni ponašaju se kao bespomoćna djeca jer su neki od njih i sami u djetinjstvu doživjeli slična iskustva. Kao djeca bili su žrtve koje se u odrasloj dobi pretvaraju u zlostavljače i tako se vrte u krugu iz kojeg ne mogu izaći. Oni kojima je dokazano kazneno djelo završavaju u zatvorima a mnogi po povratku iz zatvora idu u recidiv, što govori o tome da sama kazna, bez ukazane stručne pomoći, ne ostvaruje očekivane rezultate.

Spomenuli ste da su vam trebale godine da shvatite što Vam se to uopće događalo. To bi trebao biti signal i roditeljima i odgojno-obrazovnim ustanovama kako bi educirali djecu da gore opisana ponašanja od strane odraslih osoba nisu prihvatljiva i da djeca takva neprihvatljiva ponašanja trebaju nekome reći, ako ne mogu roditeljima, jer i roditelj može biti zlostavljač, onda učiteljici ili nekoj drugoj osobi od povjerenja koja onda mora nešto učiniti da bi zaštitila zlostavljano dijete.

Posljedice seksualnog zlostavljanja mogu biti dugotrajne i teške. Jedna od njih je i neugodnost i teškoće u intimnim vezama, što ste Vi upravo naveli u svojoj ispovijesti. Osim toga mogu se javljati još nisko samopoštovanje, promiskuitetno ponašanje, izolacija, depresija, ovisnost o alkoholu i drogi, školski neuspjeh, delinkventno ponašanje, PTSP, poremećaj prehrane, seksualna disfunkcija u kasnijoj dobi, odbijanje ili fobične reakcije na seksualnu intimnost, ( prema Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba).

Draga A. teško mi je uopće zamisliti situaciju da se nemate kome povjeriti. Nitko od nas ne bi smio biti otok. U tom pogledu kako biste izašli iz izoliranosti predlažem da bi bilo dobro poraditi na tome da pronađete prijateljicu s kojom biste mogli dijeliti i dobro i zlo.

Budući da ste tako dugo nosili teret seksualnog zlostavljanja i da osjećate posljedice istog, predlažem da se obratite stručnoj osobi koja bi Vas kroz stručne tretmane uspjela osloboditi tegoba koje imate. Želim da nađete takvu osobu i da joj se s povjerenjem prepustite kako biste dalje nastavili živjeti bez traume koja Vam stvara probleme.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ODGOVARA: Anđelka Bunić, prof. def., Zadruga 'Martinov plašt'

 

Objavljeno: 09.10.2014