"Zašto nemamo kao i ostale europske zemlje klasifikaciju pacijenata prema kojemu se po stupnju aktivnosti dobivaju ortopedska pomagala?

Ja kao dvostruki potkoljeni amputirac dobivam pomagalo koje nije u skladu s mojim fizičkim aktivnostima.

Borim se s izazovima, nisam odustao unatoč nesreći u životu. Treniram košarku, atletiku i slomim proteze najmanje jedanput na mjesec.

Nažalost, te proteze su loše i imaju kratak vijek trajanja.

Kupnja ortopedskog pomagala iziskuje jako puno novaca.

Radio sam istraživanje što se tiče  dijelova za proteze i došao do ponižavajućih rezultata.

Naše ortopedske firme zarađuju najmanje od 100 do 300 posto vrijednosti proizvoda, što je sramota,  a čovjek bi od njih očekivao da budu socijalno osjetljivije i razumljivije.

Profit i samo profit, nikoga ne zanima imaš li  mogućnosti ili nemaš. 

Zamislite, jedno stopalo za malo veće aktivnosti dođe od 20.000 do 35.000 kuna, u mojem slučaju su potrebna dva, a  to je već lijepa svota.

Mlade invalidne osobe se zatvaraju u svoje sobe jer nemaju mogućnosti da se bave nekim fizičkim aktivnostima jer su zakinuti zbog financijskih barijera koje im naše društvo stvara

Žalosno je da se toliko zarađuje na 'grbačama' ljudi koji imaju najmanja primanja u Lijepoj našoj. (Matija)

 

 

Objavljeno: 08.05.2014