PITANJE: K.B. (27) Imam 27 godina, a prije godinu dana dogodio mi se, kasnije po objašnjenju mog liječnika, infarkt. Bila sam kod kuće i čitala kada me prošla strašna bol kroz desnu ruku preko ramena, vrata, čeljusti, leđa i prsa

Nisam mogla disati, osjećala sam strašnu vrtoglavicu. To je potrajalo dvije do tri minute i strašno me preplašilo. Drugi dan osjećala sam bol u leđima i prsima i otišla liječniku. Na poslu sam često pod stresom, slabo spavam, trudim se da jedem zdravo i vježbam redovito, vikendom vozim bicikl. Navečer se osjećam umorno ali ne mogu spavati, tj. spavam i budim se ponekad svakih sat vremena. Možete li mi savjetovati način da se smirim, postignem neku ravnotežu, smanjim napetost? Problem je i što sam konstantno u strahu od ponovnog infarkta.

ODGOVOR: Poštovana K. B., kao mlada osoba susreli ste se s jednom iznenadnom i neugodnom zdravstvenom tegobom, za koju je vaš liječnik rekao da se radilo o infarktu. Iz vaše zadnje rečenice dalo bi se naslutiti kako niste u to baš posve sigurni. Ako dvojite (je li to uistinu bio infarkt ili ne) bilo bi dobro zatražiti i drugo stručno mišljenje (ukoliko to već niste učinili). Bilo kako bilo, probajte tu situaciju shvatiti kao jedan signal, kao upozorenje tijela da nešto u svome životu morate mijenjati. Jer sve što nam se događa, događa se s razlogom a na nama je otkriti o čemu se radi.

Nastojte živjeti zdravo, no ipak nakon tjelesne aktivnosti ne možete utonuti u okrepljujući san, već vas muči nesanica. Kao da se bojite smiriti, otpustiti kontrolu i zaspati. Strah od mogućnosti ponovnog infarkta vas jednostavno blokira i ne dozvoljava vam normalno funkcionirati. Posljedica toga je kronični umor, manjak  snage i životne energije. Kako se nositi s time?
Draga K. B., svaki čovjek se jednoga dana mora suočiti s pitanjima života i smrti (netko ranije netko kasnije), jer svatko tko se rodio mora i umrijeti. Zašto neki žive duže a drugi kraće, ne znamo odgovor. Tek kad prihvatimo svoju smrtnost, moći ćemo potpunije živjeti, gledajući život kao najvredniji dar. I radovati se svakom poklonjenom danu, uočavati ljepotu prirode i dobrotu ljudi. Živimo li ispunjeno, otvorenih očiju i punim plućima bit će nam važnije kako a ne koliko dugo ćemo živjeti.
Kažete da ste na poslu često u stresu, ne otkrivajući koji su tome uzroci: radi li se možda o zahtjevnom poslodavcu, velikom obimu poslova, prezahtjevnoj materiji; možda vaš rad i zalaganje nisu dovoljno priznati i cijenjeni ili ste pak perfekcionist koji sebi ne dozvoljava ni najmanju grešku pa se iscrpljujete preko svojih granica. Čime ste nezadovoljni, što vas konkretno muči i plaši? Bilo bi dobro ako u vašoj radnoj  ili obiteljskoj sredini postoji netko s kim biste mogli o svemu otvoreno razgovarati i naći rješenje. Znajte, da uvijek imate mogućnost izbora i da ste Vi sebi najvažniji. Ništa nije vrednije od Vas samih, dragocjeni ste zato što postojite, a ne po tome što i koliko radite. Možda posao koji sada radite nije jednostavno po vašoj mjeri, ali ako nemate drugu opciju pokušajte vidjeti pozitivne strane onoga što radite. Ponekad se treba zauzeti za sebe i postaviti svoje granice drugima. Vjerujte da u sebi posjedujete neiscrpnu snagu i potencijale, možete se razvijati, biti kreativni i pronaći smisao svoga života. Malo po malo mijenjajte svoje misli, ne dozvolite da Vas obuzmu one tmurne i crne. Ponavljajte si: Ne može mi se dogoditi ništa loše, sve će biti dobro.  Pred vama je sigurno još puno toga lijepoga i radosnoga, zato: Ne bojte se!
Ako ništa od navedenog ne pomogne, uvijek možete potražiti stručnu pomoć.

Marijanka Globan, Zadruga 'Martinov plašt'

Objavljeno: 18.11.2013