"Izražavamo zabrinutost zbog nedorečenosti zakonskog prijedloga odnosno očekivanja da će se metodologija vještačenja naknadno propisati podzakonskim aktom. Vještaci koji su provodili probnu primjenu vještačenja po novom modelu, u postupku evaluacije primjene, upozorili su na brojne nedostatke takvog mjernog instrumenta", smatraju u Uredu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom

Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom ponovno je uputio mišljenje i prijedloge za izmjene prijedloga Zakona o jedinstvenom tijelu vještačenja nadležnim ministarstvima te radnim tijelima Hrvatskog sabora. Evo stava ureda pravobraniteljice Anke Slonjšak o toj problematici:
"Dostavljeni prijedlog Zakona o jedinstvenom tijelu vještačenja otvara brojna pitanja zbog kojih izražavamo zabrinutost koju nisu otklonila niti dodatna tumačenja predlagatelja. Naime, zakonom nisu definirana najznačajnija pitanja budućeg postupka – institucionalni okvir i organizacija te metodologija vještačenja.

Vještačenje prema socijalnom modelu

Unatoč pozivanju na Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, iz samog prijedloga vidljiva je i dalje usmjerenost na vještačenje koje će ocjenjivati stupanj oštećenja, što podržava medicinski model. Sukladno Konvenciji, vještačenje se mora temeljiti na socijalnom modelu odnosa prema invaliditetu kroz sustav procjene koji se temelji na utvrđivanju potreba za vrstom, oblikom, načinom i intenzitetom potpore koja je potrebna da bi se otklonile prepreke iz okoline, pri čemu je oštećenje ili stanje tek polazišna točka.
Izražavamo zabrinutost zbog nedorečenosti zakonskog prijedloga odnosno očekivanja da će se metodologija vještačenja naknadno propisati podzakonskim aktom. Vještaci koji su provodili probnu primjenu vještačenja po novom modelu, u postupku evaluacije primjene, upozorili su na brojne nedostatke takvog mjernog instrumenta koji su ocijenili nedorađenim, opsežnim i kao takvim neupotrebljivim za određena područja i za određene kategorije osoba.

Postavlja se pitanje da li je bilo moguće postojeće sustave vještačenja metodološki dorađivati i raditi na njihovom povezivanju i suradnji, kako bi se na taj način postigao efekt koji je obećan u najavi donošenja ovog Zakona, a to je da će se ujednačiti kriteriji i smanjiti administriranje. Ako nam je poznat podatak da se u RH godišnje provodi oko 100.000 vještačenja samo u sustavima mirovinskog osiguranja i socijalne skrbi, te da za vještačenje prema predviđenom modelu treba 2,5 – 3 sata, a da će se ona provoditi u svega nekoliko regionalnih centara, onda je pitanje može li se ovakvim prijedlogom Zakona o jedinstvenom tijelu vještačenja jamčiti sustav koji će osobama s invaliditetom omogućiti bolju dostupnost njihovih prava. Zbog toga očekujemo teškoće u primjeni i zabrinuti smo da će uvođenje novog sustava vještačenja na takvim temeljima dovesti do velikih teškoća u ostvarivanju prava, posebice zato što se predviđa i uvođenje novog institucionalnog okvira.

Utvrđivanje stupnja invaliditeta

Smatramo da se u ovako zahtjevnu organizacijsku i sustavnu promjenu ulazi s nedovoljno prethodnih analiza, te je dvojbeno i ostvarenje zadanog cilja da se ujednače kriteriji i pojednostavni administrativni postupak. Upitno je hoće li i ustrojavanje pet regionalnih centara moći odgovoriti na potrebe za vještačenjem u svim sustavima kako zakonski prijedlog predviđa s obzirom na broj vještačenja koja se danas provode, a koje bi nove ustrojstvene jedinice trebale preuzeti.

Nastavno na naše prethodno mišljenje od 18. listopada 2013., u kojemu smo iznijeli alternativno rješenje i prijedloge, a oslanjajući se na tek doneseni Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom koji uređuje djelokrug Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (predviđeno je da Jedinstveno tijelo vještačenja bude ustrojstvena jedinica spomenutog Zavoda) - ostajemo kod prijedloga da se Jedinstveno tijelo vještačenja organizira kao tijelo čija je zadaća utvrđivanje stupnja invaliditeta, dok bi se vještačenja kao sastavni dio postupka priznavanja određenih prava i dalje provodila u posebnim sustavima u kojima se ta prava ostvaruju. Ovim bi djelatnost i status budućeg Zavoda dobio svoje puno opravdanje kao logičan slijed načina razrješenja pitanja dokazivanja invaliditeta – važnog upravo u području rada, profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba
s invaliditetom. Jednako tako, time bi dobili mogućnost dokazivanja i dokumentiranja invaliditeta i otklonili višegodišnje dileme tko se smatra osobom s invaliditetom i kako se taj invaliditet dokazuje.

Jedinstvena metodologija vještačenja

U tom smislu bilo bi moguće kroz ujednačenu dijagnostičku i ostalu diferencijaciju izdvojiti one objektivne pokazatelje koji omogućavaju uspostavljanje kauzalne veze između oštećenja i invaliditeta.

Budući da se najvažnija pitanja o kojima će ovisiti relevantnost nalaza i mišljenja namjeravaju urediti podzakonskim aktima, nismo u mogućnosti definirati niti svoj stav prema ovom Zakonu, stoga možemo jedino izraziti svoje dvojbe. Smatramo nužnim da jedinstvena metodologija mora biti sastavnim dijelom ovog Zakona te predlažemo da se prijedlog Zakona o jedinstvenom tijelu vještačenja upotpuni jedinstvenom metodologijom vještačenja, a u obrazloženju prikazom usporednih pokazatelja potvrdi i financijska održivost ovakvog prijedloga. Isto tako, sastavni dio Zakona treba biti i institucionalni ustroj Jedinstvenog tijela vještačenja.

POSI

Foto: PIXSELL

Objavljeno: 26.03.2014