Znanstvenici rekonstruirali ljudskog pretka

Primjerci iz Malapa potpadaju pod širu skupinu australopithecusa, čovjekolikih stvorenja koja su hodala uspravno i nastanjivala Afriku prije dva do četiri milijuna godina

Do sada najpotpuniji uvid u mogućeg ljudskog pretka otkrivenog u Južnoj Africi otkrio je intrigantnu mješavinu ljudskih i majmunskih karakteristika, izvijestio je BBC.
Dva milijuna godina stari ostaci nekoliko djelomičnih kostura koji pripadaju ranije nepoznatoj čovjekolikoj vrsti otkriveni su 2008. godine blizu Johannesburga.

Nova analiza pokazuje da je ta vrsta, Australophitecus sediba, imala ljudsku zdjelicu, ruke i zube i stopalo poput čimpanze.

Otkrića su objavljena u časopisu Science.

U šest odvojenih izvješća o istraživanju znanstvenici su dodatno istražili anatomiju mlađeg muškog kostura, označenog kao MH1, ženski kostur, označen kao MH2, i izdvojenu potkoljenicu, MH4.

Uzorci su nađeni u Malapi u znamenitoj lokaciji svjetske baštine Kolijevka čovječanstva, sjeverozapadno od Johannesburga.

Znanstvenici misle da bi ženski i muški kostur mogli pripadati majci i sinu.

Čini se da su poginuli zajedno u nekoj nesreći zbog koje su pali u kompleks pećina ili su ostali zarobljeni u njima. Nakon smrti njihova su tijela otplavljena u bazen i dugo bila tamo s kosturima drugih životinja, sabljastih mačaka, hijena, antilopa pa i ptica i miševa.

Primjerci iz Malapa potpadaju pod širu skupinu australopithecusa, čovjekolikih stvorenja koja su hodala uspravno i nastanjivala Afriku prije dva do četiri milijuna godina.

Jeremy DeSilva s bostonskog sveučilišta i njegovi kolege u svojoj analizi ostataka donjih udova sugeriraju da je ta vrsta hodala na jedinstven način.

Njezina peta sliči više na onu čimpanze nego ljudsku. To sugerira da je vjerojatno ta vrsta hodala s rotacijom koljena i kuka prema unutra i blago povijenim stopalima. Taj primitivni način hoda mogao je biti kompromis između uspravnog hoda i penjanja po drveću, sugeriraju istraživači, jer izgleda da je Australophitecus sediba morao imati više prilagodbi penjaju na drveće od ostalih australophitecusa.

Nalazi navode na zaključak da su se neke vrste australophitecusa penjale na stabla, neke hodala po tlu, a neke činile obje stvari.

Hina