Ako smo svjesni govora svog tijela imati ćemo više samopouzdanja, čime ćemo moći djelovati na ljude na način na koji mi to želimo, lakše ćemo razumjeti i komunicirati sa ljudima oko sebe. Nećemo se oslanjati na ono što čujemo, već na ono što vidimo

Tijelo nas nesvjesno može izdati, čak i kada ne govorimo, položajem tijela, pokretima, pogledom, šaljemo poruke koje mogu otkriti što mislimo i osjećamo. Istraživanja su dokazala kako se 80 posto naše komunikacije odvija govorom tijela i mimikom lica.
Prva gesta koja se javlja prilikom pozdrava je osmijeh i podizanje obrva. Dr. Paula Niedenthal i njezini suradnici u znanstvenom časopisu 'Bihevioralne i neuro znanosti' tvrde da osmijesi nisu jednostavan izraz unutarnjeg stanja, oni su u biti najvidljiviji dio intimnog spajanja dvaju umova.

Što zapravo govorimo smijehom

Znanstvenici su pokušali odrediti koja umna stanja uzrokuju smješkanje. Mi smatramo da smješkanje znači sreću, potvrđeno je da osobe koje više napinju jagodične i jabučne mišiće osjećaju sretnije, ali ti mišići se napinju i kada ljudi osjećaju tugu ili gnušanje. Primatolozi su podijelili osmijehe u nekoliko kategorija, dr. Paula Niedenthal smatra da se i ljudski osmijesi mogu podijeliti na isti način. Tako se male čimpanze osmjehuju iz zadovoljstva kada se igraju, ali i kada žele učvrstiti društvene veze, što rade i ljudi. Čimpanze se osmjehuju i kada osjećaju nadmoć.  To možemo vidjeti i kod ljudi koji se osmjehuju i pritom podižu bradu, kao da gledaju druge svisoka, tzv. dominantan osmijeh. Kada osoba s osmjehom na licu uspostavi kontakt s drugom osobom, ta druga osoba nesvjesno oponaša osmijeh prve osobe, brojna istraživanja dokazala su da takvo oponašanje aktivira mnoga područja mozga istovjetna onima aktivnima kod osobe koja se osmjehuje. Npr. Osmijeh sreće popraćen je aktivnošću u moždanim sklopovima za nagrađivanje, a već i gledanje u osmijeh sreće može pobuditi te sklopove. Kada oponašamo lažni osmijeh, izostaje moždana aktivnost prisutna kod iskrenog osmijeha i tako možemo prepoznati lažne osmijehe.

Neverbalna komunikacija

Kod kontakta očima treba izbjegavati zurenje, pogled vodi sviđanju i boljem upoznavanju govora tijela druge osobe, klimanje glavom koristimo kada želimo podržati drugu osobu i ohrabriti je da govori, naravno da i sami trebamo sudjelovati u komunikaciji, ali ne trebamo držati monologe. O iskrenosti osobe s kojom razgovaramo govori nam pomicanje njezinih očiju. Ako osoba pogleda gore i na lijevo kada odgovara na pitanje, tada osoba pristupa dijelu mozga koji je odgovoran za donošenje činjenica. Znači osoba traži pristup istini i prisjeća se što se dogodilo. Ali kada osoba gleda gore i nadesno, tada ta osoba pristupa dijelu mozga odgovornom za kreativnost, tj. osoba stvara odgovor i prevodi ga u laž. Izrazi lica se mogu kontrolirati, uspješan lažov može održati i kontakt očima sa slušaocem, ali pokreti šaka ne kontroliraju se lako. Kod osoba koje lažu najčešće se ponavlja jedna gesta, to je dizanje i rotiranje šaka da bi se pokazali dlanovi. Ovaj pokret signalizira bespomoćnost. Kod osoba koje lažu često se ponavlja dodirivanje strane nosa, dodirivanje oka, tapkanje prstima, kašljucanje i mrmljanje, čvrsto držanje za rukohvate.

Centar za dušu ili ego

Premještanje sa noge na nogu, okretanje tijela od nas, presnažan pogled u oči ili uzmicanje kontakta, promjene boje i visine glasa, neki od znakova koji upućuju na nelagodu i laganje.
Albert Mehrabian istraživao je kako se ljudi ponašaju dok lažu i zaključio da tada ljudi govore manje, sporije i rade greške u govoru.
Kod osoba sa invaliditetom kao posljedica ozljeda ili bolesti mogu se javiti razne vrste deformiteta ekstremiteta ili cijelog tijela, nemoguće je čitati govor tijela, ali s nekima ćete moći komunicirati  očima. Oči će vam reći mnogo, studija psihologa sa sveučilišta Yale pokazala je da većina ljudi intuitivno osjeća kako se njihov osjećaj bitka, poznatiji kao duša ili ego, nalazi u ili oko očiju.
Ako smo svjesni govora svog tijela imati ćemo više samopouzdanja, čime ćemo moći djelovati na ljude na način na koji mi to želimo, lakše ćemo razumjeti i komunicirati sa ljudima oko sebe. Nećemo se oslanjati na ono što čujemo, već na ono što vidimo.

B. Ravlić

Objavljeno: 12.04.2013