"Mijenjajući način na koji se osjeti obrađuju i integriraju u mozgu možemo pomoći djeci s autizmom da bolje obrađuju i koriste informacije koje primaju i kako bi se bolje nosili sa svakodnevnim zadacima“, rekla je Roseann Schaaf, radna terapeutkinja i neuroznanstvenica koja je vodila studiju

Nova istraživanja pokazuju da terapija koja koristi igru kako bi podučila djecu s autizmom da toleriraju zvuk, dodir i ostala njima potencijalno izazovna senzorna iskustava, može biti korisna.
Tehnika radne terapije, poznata kao senzorna integracija, često se koristi u praksi no do sada nije bila često testirana.
Studija objavljena u Reviji za autizam i razvojne poremećaje (Journal of Autism and Developmental Disorders) pokazuje da ovaj pristup može ostvariti velike dobitke u značajno kraćem razdoblju nego 40 sati tjedno, koliko se često preporučuje u tradicionalnoj bihevioralnoj terapiji.
U navedenoj studiji, istraživači su opažali 32 djece s autizmom, u dobi od 4 do 8 godina. Roditelji su postavili ciljeve koje bi djeca trebala ostvariti, a po slučaju su bila raspoređena u jednu od dvije skupine.  Njih 17 je primalo trosatnu sesiju integrativne terapije tjedno u razdoblju od 10 tjedana dodatno uz postojeće tretmane u koje su već bili uključeni. Ostala su djeca jednostavno nastavila s uobičajenim tretmanom uključujući lijekove i bihevioralnu terapiju.
Radni terapeuti radili su s djecom koja su primala terapiju senzorne integracije kako bi postigla ranije postavljene specifične ciljeve kao što su igranje s vršnjacima 10 minuta ili tuširanje bez da se uzrujaju. U svakom slučaju, terapeut je procjenjivao djetetovo senzorno iskustvo, i kako bi se riješio primjerice problem tuširanja terapeut je koristio lopticu da nauči dijete da tolerira osjećaj udaranja vode u kožu.
"Mijenjajući način na koji se osjeti obrađuju i integriraju u mozgu možemo pomoći djeci s autizmom da bolje obrađuju i koriste informacije koje primaju i kako bi se bolje nosili sa svakodnevnim zadacima“, rekla je Roseann Schaaf, radna terapeutkinja i neuroznanstvenica na sveučilištu Thomas Jefferson u Philadelphiji koja je vodila studiju.
Nakon što je terapija završena, obje skupine djece su procijenjene standardiziranim mjernim instrumentima. Ona koja su sudjelovala u terapiji senzorne integracije postigla su više rezultate na skali "postizanja cilja“ te su trebala manje pomoći roditelja u brizi o sebi i socijalizaciji u usporedbi s djecom koja su bila u skupini standardne brige, navode istraživači.
Rezultati pokazuju da bi terapija senzorne integracije mogla biti od koristi kao komponenta za tretman autizma zajedno s ostalim obrazovnim, bihevioralnim i medicinskim uslugama.. Ipak autori napominju kako njihovi zaključci trebaju biti replicirani u opsežnijoj studiji te ih do tada treba promatrati s oprezom.

M. Damjanović

Objavljeno: 16.12.2013