Mnogi ljudi u ovoj populaciji imaju veće šanse za razvoj raka i lošije ishode jer imaju više dugoročnih zdravstvenih problema s visokim stopama pretilosti, tjelesne neaktivnosti i problema s mentalnim zdravljem

 

Rijetko se tko od djelatnika u zdravstvenom sustavu zapita što zapravo znači sintagma 'intelektualni invaliditet'. A riječ je o cjeloživotnom stanju koje se javlja prije odrasle dobi kada ljudi imaju smanjenu sposobnost razumijevanja novih ili složenih informacija, učenja novih vještina i samostalnog snalaženja.

Sukladno tome, ti ljudi često ne znaju jasno izraziti svoje zdravstvene tegobe niti sami traže odlazak liječniku. Njima se, dakle, treba posvetiti posebna pažnja ako im se želi produljiti životni vijek, no zdravstveni sustavi na globalnoj razini na to se pretjerano ni ne obaziru.

Dokaz tomu je i novo znanstveno istraživanje koje zaključuje da se mnogim osobama s intelektualnim teškoćama rak dijagnosticira tek kada se već opasno proširio i metastazirao, a izgledi za preživljavanje su neusporedivo manji. Rak je prijavljen kao uzrok smrti oko 1,5 puta češće kod ljudi s mentalnim teškoćama nego kod osoba koje takva ograničenja nemaju.

Karcinomi se kasno otkrivaju u ovoj grupaciji osoba s invaliditetom iz više razloga. Jedan od njih su stavovi zdravstvenog osoblja na koje mogu utjecati stigma, prijašnja negativna iskustva i komunikacijske barijere. Drugi problemi uključuju podcjenjivanje ozbiljnosti simptoma osobe ili pretpostavku da su simptomi povezani s njihovim intelektualnim nedostatkom, a ne biološkim uzrokom. Na primjer, ako osoba posjeti liječnika jer se samoozljeđuje, liječnik bi mogao pretpostaviti da je to povezano s pacijentovim intelektualnim nedostatkom, a ne znakom bolesti uzrokovane drugim simptomima koje pacijent ne može verbalizirati.

Mnogi ljudi u ovoj populaciji imaju veće šanse za razvoj raka i lošije ishode jer imaju više dugoročnih zdravstvenih problema s visokim stopama pretilosti, tjelesne neaktivnosti i problema s mentalnim zdravljem. Veća je vjerojatnost da će biti siromašni, nezaposleni i usamljeni, a njihova stambena situacija također je nesigurna.

Neka su istraživanja pokazala da je manja vjerojatnost da će sudjelovati u programima probira raka. Osobe s intelektualnim teškoćama često mogu biti društveno izolirane i fizički neaktivne. Često imaju slabe komunikacijske vještine, a to ih može spriječiti da iznesu svoje mišljenje o simptomima koje imaju.

Kako bi se rano otkrio rak i povećale šanse za preživljavanje, zdravstveno osoblje mora prepoznati da se ova populacija susreće s većim izazovima i rizicima te da je ranjivija na dobivanje dijagnoze u kasnoj fazi. Nažalost, kod takvih se zdravstvenih trudbenika još uvijek ne može dijagnosticirati poremećaj poznat i kao 'moralni invaliditet'.

Objavljeno: 19.10.2023