Dajte nam barem osnovna pomagala prema individualnim potrebama, a ne da sjedimo u pokrpanim kolicima kao bokci. Voljela bih znati je li tim koji odobrava kolica ikad vidio kako izgledaju kolica nakon pet, odnosno deset godina svakodnevnog korištenja?

 

Kolica su oduvijek uz mene i bit će zauvijek. Svjedoči taj mahom aluminij s kotačima svakoj mojoj radosti i tuzi, poslovnim i privatnim zgodama i nezgodama. Kolica su bila tu kad sam se prvi put poljubila, kolica su me odvela do rodilišta i čekala na odjelu kad sam postala mama... Bez adekvatnih, funkcionalnih i zgodno-modernih, laganih kolica, ja bih onako lagano samo ležala, tu i tamo sjela na stolac ili trosjed, ali izvan kuće ništa, nula bodova, nema me bez kolica.

Kao zaposlena osoba s invaliditetom imam pravo na dvoja kolica i tu sam u prednosti jer osobe s invaliditetom koje se ne školuju i ne rade imaju pravo na samo jedna, ali... Problem jei rok na koji ih dobivam i to nije problem samo meni, nego vjerojatno svima koji ih koriste.

Pravo na jedna, aktivna kolica, sam ostvarila krajem 2021. i tu je stvar čista, furam ih narednih pet godina i tako je kako je. Zbunjolu su mi stvorila ona druga, standardna, koja sam dobila 2017. godine. I za njih sam ja vjerovala da idu na pet godina, moja greška, očito, jer ta druga kolica se izdaju na dupli rok, odnosno na deset godina.

Aktivna kolica koristim za van, standardna za 'po doma' i njih sad imam pet godina, znači na polovici puta smo, a popucao je naslon, popucalo je sjedište, pohabani su nasloni za ruke, bila su i u moru, na njima se oblačim i svlačim i jednostavno su loša, dala su svoje. Mislim da nema teoretske šanse da izdrže još pet godina.

Znači, za neko vrijeme me čeka kupovina rabljenih ili novih kolica, kako već budem mogla - ali što je s ljudima koji ne rade i ovise samo o jednim kolicima? Zaboga, pa nisu nam kolica luksuz, ni modni dodatak, bez njih mi ostajemo u krevetu...

Čak i kad imamo pravo na kolica, preko HZZO-a dobijemo osnovne modele, a ako trebamo nešto dodatno, kao što je kod mene bio banalni nagaznik, sami to plaćamo, a cijene uopće nisu male. Dapače, nekako imam osjećaj da sve što ima prizvuk 'invalidsko' košta kao svetog Petra kajgana, umjesto da bude dostupno jer je nekome pomagalo.

Da ne bih ja samo tlapila na 'suho' poslala sam upit u HZZO. Pitala sam tko, kada i kako ima pravo na kolica i na koji rok, a oni su čak i odgovorili.

'Osigurane osobe Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) ostvaruju pravo na ortopedska i druga pomagala, kao dijela zdravstvene zaštite, koja su uvrštena na osnovnu i dodatnu listu ortopedskih i drugih pomagala, na osnovi propisane medicinske indikacije za svako pomagalo u skladu s listama pomagala i odgovarajuće medicinske dokumentacije kojom se dokazuju te indikacije.

Osigurana osoba ima pravo na jedna invalidska kolica od navršene 3. godine života.

Iznimno od navedenoga osigurana osoba ostvaruje pravo na još jedna standardna invalidska kolica na ručni pogon ako je na redovitom školovanju, ako ostvaruje prihode redovnim radom ili ako je sukladno podzakonskim aktima ostvarila pravo na elektromotorna invalidska kolica, a rok uporabe tih drugih invalidskih kolica utvrđuje se u dvostrukom trajanju.

Osigurana osoba koja trajno koristi invalidska kolica ima pravo na jastuk za kolica.

Sukladno osnovnoj listi pomagala, indikaciji broj 160 elektromotorna invalidska kolica su za osiguranu osobu, najranije od navršene 12. godine života, s najvećim stupnjem onesposobljenosti sustava za kretanje kada zbog kljenuti ili deformacije ruku i nogu ne može aktivno pokretati kolica na ručni pogon, ali pokretom prstiju može sigurno i samostalno upravljati elektromotornim invalidskim kolicima.

Kod prve opskrbe stacionarno timski (specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije i/ili specijalist ortoped/specijalist ortopedije i traumatologije i radni terapeut i fizioterapeut i psiholog) u ugovornoj rehabilitacijskoj ustanovi uz obvezno testiranje probne vožnje.

Svaka sljedeća opskrba moguća je i u ugovornoj specijalističkoj ordinaciji.

Kod svakog zahtjeva obavezno je priložiti: 1. medicinsku dokumentaciju, 2. medicinsko-tehnički mjerni list u kojem se navodi širina sjedala kolica, dubina i visina naslona te visina potkoljenica, 3. za djecu od navršene 12. do 18. godine uz pisanu suglasnost roditelja, skrbnika odnosno osobe kojoj je dijete dodijeljeno za samostalno korištenje elektromotornih kolica, 4. nalaz psihologa o sposobnosti samostalnog i sigurnog upravljanja predmetnim kolicima i 5. kod neuromuskularnih bolesti nalaz neurologa.

Predmetna invalidska kolica odobravaju se na rok (za 7.-18. godine života) od dvije godine, a nakon navršene 18. godine života na pet godina.

Prije odobrenja novih istovrsnih invalidskih kolica obavezno se provodi provjera funkcionalnosti od strane nadležnog doktora specijaliste iz djelatnosti koji je ovlašten za propisivanje pomagala.

Prije odobrenja novog rezervnog dijela provjeru funkcionalnosti za sve rezervne dijelove provodi i odobrava HZZO.'

Dostavili su i cjelovite i ažurirane liste ortopedskih i drugih pomagala koje možete pronaći ovdje.

U konačnici bih samo voljela znati tko je i po kojim mjerilima smislio te rokove na koje nam se pomagala daju, u ovom slučaju kolica. Kad već ne dobivamo prilagođene stanove i aute, a i to nam treba, dajte nam barem osnovna pomagala prema individualnim potrebama, a ne da sjedimo u pokrpanim kolicima kao bokci. Također bih voljela znati je li tim koji odobrava kolica ikad vidio kako izgledaju kolica nakon pet, odnosno deset godina svakodnevnog korištenja?

Slutim da je ovo s mojim kolicima tek beba u povoju i da vjerojatno i sami prolazite isto, slično ili gore, o kojem god pomagalu da je riječ. I da, zamislite da iste cipele ili tene morate nositi deset godina...

 

Objavljeno: 07.04.2023