"Najsnažniji oblik nasilja je verbalno, odnosno psihičko nasilje. Ovisno o tome odakle dolazi nasilje, postoje prijave koje se tiču raznih oblika segregiranja, odnosno isključivanja osoba s invaliditetom iz zajednice, koji vrlo često dolaze iz njihove obitelji", upozorila je pravobraniteljica za osobe s invaliditetom

Žene s invaliditetom višestruko su diskriminirane, različiti oblici nasilja najčešće dolaze iz njihove najbliže okoline, a podaci govore da je nasilje nad osobama s invaliditetom u porastu, upozoreno je na današnjem okruglom stolu "Nasilje nad ženama s invaliditetom" održanom u povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.
Podaci MUP-a pokazuju da je lani prijavljeno nasilje nad 772 osobe s invaliditetom, od čega 460 žena. Na prekršajnim sudovima obrađeno je 46 slučajeva, a 22 u odnosu na žene. To govori o izuzetno velikom broju osoba s invaliditetom koje su izložene različitim oblicima nasilja, istaknula je pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak.

Najsnažniji oblik nasilja je verbalno, odnosno psihičko nasilje. Ovisno o tome odakle dolazi nasilje, dodala je Slonjšak, postoje prijave koje se tiču raznih oblika segregiranja, odnosno isključivanja osoba s invaliditetom iz zajednice, koji vrlo često dolaze iz njihove obitelji.

Postoje situacije kada se osobe s invaliditetom nakon završenog školovanja vraćaju kući u svoje male ruralne sredine, nakon čega im vlastita obitelj na neki način zabranjuje izlaženje iz kuće, druženje s prijateljima, mogućnost daljnjeg školovanja i zapošljavanja.

"To su međunarodne konvencije i domaće zakonodavstvo prepoznali kao oblike nasilja", naglasila je Slonjšak dodavši da je karakteristične oblike nasilja teško uočiti i dokazati, a bez podrške obitelji žrtve se teško odlučuju prijaviti nasilje. Ocijenila je kako je zakonodavni okvir dobar, no i dalje nema implementacije.

Nužno je nastaviti usklađivanje zakonodavstva u vezi postupanja u slučaju nasilja, te edukaciju na svim razinama. Potrebna je edukacija policijskih službenika u pravosuđu, kao i osoba s inavaliditetom, te provedba nadzora neovisnog tijela nad ustanovama.

Naglasivši kako su žene s invaliditetom višestruko diskriminirane, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić istaknula je da diskriminacija postoji u svim područjima društvenog života - medicinskoj usluzi, obrazovanju i zapošljavanju, a žene su i najčešće žrtve obiteljskog nasilja.

Prema podacima državnog Zavoda za statistiku, ističe Ljubičić, 66 posto osoba s invaliditetom nema završenu osnovnu školu ili ima završenu samo osnovnu školu, 26 posto osoba ih ima srednju stručnu spremu, a samo tri posto visoku školu.

Čak 77 posto žena s invaliditetom nema osnovnu školu, kao i 55 posto muškaraca, tako da među osobama s invaliditetom ima najviše NKV radnika.

Prema parametrima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) , kaže Ljubičić, zaposleno je 16.000 osoba s invaliditetom, od čega su 65 posto muškarci.

"I u toj društvenoj skupini na području rada i zapošljavanja žene s invaliditetom su u nepovoljnijem statusu, što je posljedica stererotipa po kojima se žene s invaliditetom često ne smatra ekonomski profitabilnim", istaknula je Ljubičić.

Po podacima HZJZ-a za prošlu godinu, 83 posto muškaraca i 72 posto žena s invaliditetom živi s obitelji. Vidljivo je da žene u većoj mjeri žive same, što ukazuje na njihovu veću izolaciju, dodala je Ljubičić.

Ravnateljica Vladina Ureda za ravnopravnost spolova Helena Štimac Radin istaknula je da problem nasilja nad ženama s invaliditetom nije samo hrvatski problem, već je na vrhu prioriteta pojedinih aktivnosti koje provodi Europska komisija.

"Europska unija još uvijek nema efikasnu strategiju za suzbijanje svih oblika diskriminacije žena", zaključila je.

Hina

Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Objavljeno: 25.11.2013