Koliko se osoba s invaliditetom u Hrvatskoj suočava s nasiljem, i verbalnim i fizičkim, a da za njihove drame ponekad ne znaju čak ni članovi obitelji, da ne spominjemo širu društvenu zajednicu i medije? Zašto se takvi slučajevi - a redakcija In-Portala pouzdano zna da to nisu izolirani incidenti - uporno metu pod tepih?

Možda ova priča i ne bi trebala privući neku osobitu pozornost - jer je uobičajena sa stanovišta odnosa bahatih pojedinaca prema osobama s invaliditetom - ali reakcije koje je izazvao slučaj 28-godišnjeg Chrisa Tuttlea, mladića s Aspergerovim sindromom, svakako zaslužuje barem jednu novinarsku karticu. Chris Tuttle naime postao je zvijezda dana Facebook zajednice u Americi nakon što je postao žrtvom verbalnog iživljavanja jedne, zasad neimenovane gospođe. Chris Tuttle ima Aspergerov sindrom, jedan od poremećaja autističnog spektra koji karakteriziraju manjak pažnje i teža društvena interakcija. No, zahvaljujući Facebooku i njegovoj sestri, 43-godišnjoj Jamie Virkler, nesretni je Chris nakratko postao predmetom interesa i svjetskih medija.

Priča ide ovako: Chris radi kao pomoćni radnik u jednom supermarketu u gradiću Clay, u američkoj državi New York, a njegovi ga poslodavci opisuju kao savjesnog i vrijednog zaposlenika, barem koilko mu to njegov invaliditet dopušta. Nedavno, dok je jednoj gospođi tankih živaca pomagao da stavi kupljenu robu u vrećicu, ona ga je žestoko izvrijeđala jer je, po njezinu mišljenju, bio isuviše spor. Kada je završio s poslom, Chris se nasmiješio gospođi i zahvalio joj što je kupovala u njihovoj trgovini, ali žena nije namjeravala ostati samo na verbalnom iživljavanju nad mladićem s Aspergerovim sindromom. Pozvala je voditelja smjene, Chrisova šefa, i toliko galamila i vrijeđala da su je čuli svi kupci i zaposlenici u supermarketu. 

Ovaj verbalni incident Chrisa je toliko pogodio da je pao u depresiju, a utješiti ga nije mogla ni sestra Jamie. No ona nije željela da se iživljavanje na njezinu bratu s invaliditetom na tome završi. Njegovu je priču objavila na svome profilu na Facebooku i u samo nekoliko dana desetci tisuća ljudi kroz komentare i lajkove Chrisu su izrazili svoju bezuvjetnu podršku. Ubrzo je lokalni tisak o Chrisu napisao tekst, a njegova se priča proširila znatno dalje.

"Značajka Aspergerova sindroma jest i nemogućnost da nastavite dalje, bez obzira na sve što vam život donosi. Chrisu nije jasno da ta zločesta žena koja je vikala na njega nije vrijedna njegove tuge. Da ste ga čuli kako je doživio tu galamu srce bi vam se slomilo. Chris ne razumije zašto bi netko bio tako zločest prema njemu", napisala je Chrisova sestra Jamie.

Kad je vidio koliko mu je ljudi, ali i medija, izrazilo ljubav i podršku na Facebooku, Chris se ipak smirio i nastavio dalje. Vratio se na posao, i dalje je pomoćni radnik u supermarketu.

Za kraj valja postaviti pitanje koliko se osoba s invaliditetom u Hrvatskoj suočava s nasiljem, i verbalnim i fizičkim, a da za njihove drame ponekad ne znaju čak ni članovi obitelji, da ne spominjemo širu društvenu zajednicu i medije. Zašto se takvi slučajevi - a redakcija In-Portala pouzdano zna da to nisu izolirani incidenti - uporno metu pod tepih? Kako to da Fecabook zajednica hrvatske OSI populacije slučajeve slične Chrisovima ne dijeli s javnošću? Tema je to koja zahtjeva novinarsku pozornost i ozbiljno istraživanje.

In-Portal 

Objavljeno: 19.11.2013