Za većinu ljudi konzumacija hrane nije samo puko unošenje hranjivih tvari u organizam, već i čin koji stvara osjećaj ugode, no ima i onih koji sva slatka i masna ‘zadovoljstva’ izbjegavaju zbog vlastitih principa

 

Njihova se dijeta sastoji isključivo od ‘zdrave’ hrane. Ovakve prehrambene navike znak su ortoreksije nervoze ili jednostavnije - ortoreksije, poremećaja prehrane koji se odnosi na nezdravu opsesiju ‘zdravom’ i pravilnom prehranom.

Ovaj pojam dolazi iz grčkog jezika i doslovno znači ‘dobar apetit’, iako bi točniji prijevod bio ‘pravilna prehrana’. ‘Nervosa’ je latinska riječ koja upućuje na to da se radi o psihičkom poremećaju, kao što je to slučaj kod anoreksije nervoze i bulimije nervoze.

- Prehrambene navike ortoreksičara su kompulzivne, regulirane i isplanirane do posljednjeg detalja - kazala je nutricionistica Elke Binder.

Želja za dobitkom ili gubitkom težine nije nužno ono što ih motivira. Ljudi koji sustavno odbacuju hranu za koju vjeruju da je štetna, a najčešće to rade kako bi spriječili bolesti.

- Žene su puno podložnije ortoreksiji od muškaraca, posebice mlade žene - napomenuo je dr. Johannes Geor Wechlser, predsjednik Savezne udruge njemačkih nutricionista (BDEM).

Kaže da je to možda potaknuto idealom ženske ljepote u modernom zapadnom društvu koji se propagira na društvenim mrežama i reklamama, a naglasak je na vitkoj i uvježbanoj figuri.

Ovakva ponašanja najčešće se razvijaju postupno.

- Često počne s uvođenjem strogih planova prehrane koji se provodi tako što vama doslovno upravlja aplikacija - kaže Binder.

Ortoreksičar koji prekrši vlastita pravila tako da, primjerice, pojede pola komada kolača, često će se osjećati krivim i pogrešno misliti da je naštetio svom organizmu.

Ortoreksija može imati razne teške posljedice. Iako je fokus na održavanju zdrave prehrane, potpuno izbacivanje nekih vrsta hrane može prehranu učiniti neuravnoteženom i dovesti do pothranjenosti.

Ovo ponašanje trenutno nije formalno prepoznato kao poremećaj prehrane.

- Stručnjaci raspravljaju o tome je li ortoreksija klinički značajna - istaknuo je Wechsler, po čijem mišljenju ona nije ni poremećaj prehrane, ni ovisnost. Umjeren oblik ovog ponašanja mogao bi proći kao ‘hir’, dodao je.

U tim slučajevima, pomoći može netko tko ima opušteniji stav prema hrani.

- Mogao bi to biti njihov partner ili dobar liječnik opće prakse, netko tko će im pomoći da ublaže svoja stroga pravila - tvrdi Wechsler.

Druga je stvar, međutim, kada takvo ponašanje uzrokuje patnju ili postane prava opsesija. U tom slučaju, trebalo bi se obratiti psihologu ili psihoterapeutu specijaliziranom za opsesivno-kompulzivna ponašanja.

- Što prije oni koji pate od teškog oblika ortoreksije dobiju pomoć, to će biti bolje za njihov organizam - kazala je Binder.

 

Hina

Objavljeno: 31.03.2022