Posao osobne asistencije često je psihički zahtjevniji nego fizički. Od osobe koja ga obavlja traži psihičku stabilnost i dobre socijalne vještine kako bi se mogla uspješno nositi sa zahtjevima koje ova vrsta posla postavlja pred nju

 

Prošli je tjedan održana edukacija osobnih asistenata i korisnika osobne asistencije o pružanju usluge osobne asistencije za osobe s invaliditetom. Edukaciju je provodila Lea Jurković, socijalna radnica.

Društvo osoba s tjelesnim invaliditetom Međimurske županije provodi projekt 'Za bolji život III' koji je usmjeren na razvoj usluge osobne asistencije za osobe s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta. Sam projekt je u stopostotnom iznosu financiran iz sredstava Europskog socijalnog fonda, u sklopu Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020., 'Razvoj usluge osobne asistencije za osobe s invaliditetom faza II'.

Nakon nekoliko godina uspješne provedbe programa 'Za bolji život' putem kojeg se pruža usluga osobne asistencije, jasniji su rezultati te dobre i loše strane svakodnevnog pružanja usluge osobne asistencije. Na evaluacijskom sastanku sa osobnim asistenticama pokušali smo osvijestiti dobrobiti ove vrste posla i važnost zadovoljstva radnim mjestom.

 

Posao osobne asistencije često je psihički zahtjevniji nego fizički. Od osobe koja ga obavlja traži psihičku stabilnost i dobre socijalne vještine kako bi se mogla uspješno nositi sa zahtjevima koje ova vrsta posla postavlja pred nju. Na koji način se osobne asistentice nose sa izazovima ovog posla, kako svladavaju prepreke i koliko su zadovoljne svojim poslom bile su teme ovog susreta. Premda su sve redom istaknule kako su izrazito zadovoljne svojim radnim mjestom, da s veseljem odlaze na posao te kako su mnogo naučile i same o sebi, kao osnovni problem navele su prelaženje granice profesionalizma između njih i korisnika te njihovih obitelji.

Osobne asistentice ulaze u obitelj i dom korisnika svakodnevno na nekoliko sati, često predstavljaju osnovnu ili jedinu podršku korisniku, imaju uvid u najveću intimu svojih korisnika, stoga je često vrlo teško održati odnos na distanci. Obostrano dolazi do razvijanja prijateljskog odnosa, što je svakako pozitivno. Da bi komunikacija između osobnih asistentica i korisnika te obitelji ostala što kvalitetnija, potrebno je osvijestiti razinu bliskosti između njih i pripaziti da odnosi ostanu kvalitetni, a sa svrhom što bolje usluge kao primarnog cilja ovog programa.

Na evaluacijskom sastanku s obiteljima prodiskutirali su o tome što za njih znači usluga osobne asistencije te kako im je ista promijenila život. S obzirom da se radi o dugogodišnjim korisnicima usluge, istaknuli su ne samo fizičke i organizacijske promjene u njihovim životima proizašle iz svakodnevne usluge koju primaju, već i osobnu promjenu koju su doživjeli. Posebno su naglasili važnost dobrog razumijevanja i odnosa dobrog povjerenja sa osobnom asistenticom.

Za obje skupine sudionika održana je radionica o važnosti različitih odnosa u našem životu, utjecaju istih na naš život i sliku koju stvaramo o sebi. Sudionici su pokušali osvijestiti svoje važne kontakte kroz život, ali isto tako kako oni sami utječu na druge ljude.

Osnovni alat za uspostavljanje uspješnih odnosa je komunikacija, stoga su na radionici predstavljene i na konkretnim primjerima objašnjene osnovne komunikacijske vještine poput aktivnog slušanja, postavljanja pitanja, korištenja ja-poruka i asertivnog ponašanja.

Cilj radionice je bio predstaviti komunikacijske alate koje pomažu izbjegavanju nesporazuma i sukoba između osoba, boljem međusobnom razumijevanju i razvijanju povjerenja koje je važno u svakom odnosu, kako bi usluga koja se pruža ovim programom ostala kvalitetna i na obostrano zadovoljstvo korisnika i njihovih obitelji s jedne strane te osobnih asistentica s druge.

Anita Blažinović

Objavljeno: 17.03.2020