Da bi mogli što neovisnije živjeti i stvarno se uključiti u život zajednice, osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju trebaju korjenite promjene u svim sustavima čiji su dio kao i svi ostali građani, napominje pravobraniteljica Slonjšak u svom Godišnjem izvješću Saboru RH

 

Hrvatskom saboru podneseno Godišnje izvješće o radu pravobranitelja za osobe s invaliditetom za 2018. godinu.

Najviše su se pravobraniteljici za osobe s invaliditetom Anki Slonjšak prituživali na kršenja prava u području socijalne skrbi (377 pritužbi) i rada i zapošljavanja (283 pritužbi). I dalje su brojne pritužbe iz područja mirovinskog osiguranja (263 pritužbi) kao i područja odgoja obrazovanja (156 pritužbi), pristupačnosti i mobilnosti (141 pritužba) te zdravstva (136)

Kroz prikaz rada institucije Pravobranitelja za osobe s invaliditetom na zaštiti, praćenju i promicanju prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju odražava se jasna slika njihova položaja u hrvatskom društvu i teškoća na koja nailaze u svakodnevnom životu.

Pravobraniteljici za osobe s invaliditetom u 2018. godini obratio se 1.951 građanin što je za 124 obraćanja više u odnosu na 2017. godinu. Kao i prijašnjih godina osobe s invaliditetom, roditelji djece s teškoćama u razvoju i članovi njihovih obitelji najviše su se pravobraniteljici za osobe s invaliditetom prituživali na kršenja prava u području socijalne skrbi (377 pritužbi) i rada i zapošljavanja (283 pritužbi). I dalje su brojne pritužbe iz područja mirovinskog osiguranja (263 pritužbi) kao i područja odgoja obrazovanja (156 pritužbi), pristupačnosti i mobilnosti (141 pritužba) te zdravstva (136 pritužbi). Zaprimane su i pritužbe vezane uz imovinsko-pravne odnose, područja skrbništva, pravosuđa, obiteljsko-pravne zaštite, suzbijanja nasilja,nemogućnosti ostvarivanja prava na život u zajednici ali i druge pritužbe u više različitih područja. Najviše obraćanja pravobraniteljici bilo je s područja Grada Zagreba, zatim iz Splitsko- dalmatinske županije te iz Osječko-baranjskežupanije. Tome je pridonijelo otvaranje prvog Područnog ureda pravobranitelja za osobe s invaliditetom u Osijeku.Najmanji broj pritužbi zaprimljen je iz Ličko-senjske i Virovitičko-podravske županije  - stoji u objavi pravobranitelice.

- Razmatrajući zaprimljene pritužbe i ostale predstavke pravobraniteljica je imala 3.200 postupanja od kojih se posebno ističu 394 pojedinačne i općenite preporuke upućene nadležnim ministarstvima, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i drugim pravnim osobama. U 24 e-Savjetovanja upućeno je 100 prijedloga zakonskih i podzakonskih odredbi, a 61 mišljenje dostavljeno je izravno nadležnim tijelima, od čega ih je oko 30 posto prihvaćeno. Prijedlozi i preporuke pravobraniteljice za osobe s invaliditetom uglavnom su primani na znanje ili odbijeni uz odgovore 'razmotrit ćemo i uvažiti kod sljedećih izmjena', 'trenutno nemamo na raspolaganju osigurana sredstva', 'prihvaćeno je na znanje' i dr. Ovakvim odgovorima negira se zakonska uloga pravobranitelja kao tijela čija je obveza davanje prijedloga za izmjene zakona tamo gdje se na temelju postupanja po pritužbama primijeti da su upravo zakonska rješenja dovela do kršenja prava osoba s invaliditetom. Međutim, i onda kada su prijedlozi i prihvaćeni, neki od njih nisu primijenjeni, što je vidljivo u izostanku konkretnih pokazatelja – nezadovoljni su u Uredu pravobraniteljice.

- Prateći položaj osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju kroz desetogodišnje iskustvo rada Ureda kao i primjenu Konvencije o pravima osoba s invaliditetom koja je stupila na snagu 2008. godine u RH pravobraniteljica za osobe s invaliditetom i ove godine u Godišnjem izvješću upozorava na izostanak sustavnih promjena. U 2018. godini došlo je tek do minimalnih pomaka u ostvarivanju prava u prioritetnim područjima za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju. Pojedinačni pomaci koji su rezultat upornog zagovaranja roditelja i pojedinih udruga ili zakonskih izmjena kojima su primjerice povećane naknade za osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu, dječji doplatak i broj korisnika osobne asistencije, nisu uklonili sustavni nedostatak zbog kojeg veliki broj osoba s invaliditetom kojima je za inkluzivni život u zajednici potrebna usluga osobne asistencije ili neki drugi oblik podrške, tu podršku ne mogu dobiti ili je ne mogu dobiti u obujmu u kojem im je potrebna.

Pravobraniteljica pozdravlja omogućavanje pravodobnog liječenja za osobe s MS-om ili snabdijevanje lijekom Spinraza za osobe oboljele od SMA, međutim izostale su sustavne promjene kojima bi sve osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju, u trenutku kad je to potrebno, neovisno o uzroku i dobi, dobile odgovarajuću zdravstvenu zaštitu i liječenje. Velik je problem nedostatak liječnika subspecijalistazbog kojeg pojedine grupacije osoba s invaliditetom kao što su to osobe s posljedicama spinalnih ozljeda nemaju suvremeni pristup zdravstvenom zbrinjavanju – upozorava se u izvješću.

Pravobraniteljica je također pozdravila donošenje Pravilnika o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima iako zabrinjava što još uvijek nije definirano sustavno financiranje asistenata i stručnih komunikacijskih posrednika, nego se i dalje oslanjamo na projektno financiranje ove usluge. Premda su zakonodavne promjene u području zapošljavanja osoba s invaliditetom ojačale sustav profesionalne rehabilitacije, one nisu u protekloj godini utjecale na značajniji porast broja zaposlenih osoba s invaliditetom u RH.

Pružanje socijalnih usluga udruga osoba s invaliditetom sužava prostor njihove zagovaračke uloge što bi trebala biti osnovna uloga udruga u društvu, a istovremeno provođenje socijalnih usluga uvelike utječe na neuspostavljanje sustavnog rješavanja socijalnih usluga. Zbog toga pravobraniteljica podržava donošenje Zakona o sustavnom financiranju saveza i udruga osoba s invaliditetom o kojem se nije raspravljalo u 2018. godini, a koji je nužan kako bi se udrugama osigurala osnovna sredstva za njihovo funkcioniranje.

Posebno zabrinjava činjenica što se i prijedlozi predstavnika osoba s invaliditetom kao ključnih dionika u skladu s načelom 'Ništa o nama bez nas' koji su sudjelovali u e-savjetovanjima i drugim oblicima rada na donošenju izmjena zakona gotovo uopće nisu uvažavali kako na nacionalnoj razini tako ni na razini lokalne i regionalne (područne) samouprave. Osim navedenog, osobe s invaliditetom naglasile su nepostojanje kontinuiteta u provedbi mjera i aktivnosti te poštivanja strateških planova i ciljeva koji se odnose na osobe s invaliditetom –navodi pravobraniteljica Slonjšak.

Da bi mogli što neovisnije živjeti i stvarno se uključiti u život zajednice, osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju trebaju korjenite promjene u svim sustavima čiji su dio kao i svi ostali građani. Uz razvoj i širenje usluga u zajednici nužno je nastaviti s procesom deinstitucionalizacije koji je tijekom 2018. godine, kao i zadnjih nekoliko godina u zastoju, što je u suprotnosti s opredjeljenjem RH za ostvarenje ljudskih prava osoba s invaliditetom i međunarodno preuzetim obvezama. Stav da je život odraslih osoba i njihovo premještanje iz ustanova u udomiteljske obitelji bez prava na izbor provođenje procesa deinstitucionalizacije odraz je nerazumijevanja koncepta ljudskih prava. Pravobraniteljica je donosioce odluka ponovno upozorila da je takvo postupanje neprihvatljivo i u suprotnosti s preporukama UN-ovog Odbora za prava osoba s invaliditetom Hrvatskoj – izričita je pravobraniteljica.
Prema podacima HZJZ-a na kraju 2018. godine u RH bilo je ukupno 505.725 osoba s invaliditetom, od čega je 202 114 žena s invaliditetom. Prema obrazovnoj strukturi, 66 posto osoba s invaliditetom je bez završene osnovne škole ili samo sa završenom osnovnom školom, 25 posto ih ima srednju stručnu spremu, 3,3 posto ima visoku ili višu stručnu spremu, a 5,7 posto ima specijalno obrazovanje. U radno aktivnoj dobi osoba s invaliditetom je 240.173 (rođeni u periodu od 1954.-2001). Prema podacima iz Očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom koji se vodi pri HZMO-a vidljivo je da je s 31. prosincem 2018. godine zaposleno 10.836 osoba. Prema podacima HZMO-a u prosincu 2018. godine zbog opće nesposobnosti za rad, odnosno potpunog gubitka radne sposobnosti evidentirano je 46.310 osoba koji su primali prosječnu mirovinu u iznosu od 2.242,86 kn. Invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, odnosno djelomičnog gubitka radne sposobnosti primalo je 68.617 korisnika u prosječnom iznosu od 1.878,90 kn. Istih ovakvih invalidskih mirovina, ali u sustavu rada bilo je 5.173. Ti invalidi rada imali su prosječnu invalidskom mirovinom u iznosu od 1.178,19 kn.

S obzirom na nepoduzimanje mjera kojima bi se uklonili nedostaci na koje pravobraniteljica i pokret osoba s invaliditetom godinama upozoravaju postavlja se pitanje koliko donositelji odluka uistinu računaju na osobe s invaliditetom – zaključak je izvješća pravobraniteljice.

Anita Blažinović

Objavljeno: 08.04.2019