Hagioterapija: Duhovna medicina dr. Tomislava Ivančića

Hagioterapija je težnja da se čovjek oslobodi od boli na duhovnoj razini, kao što medicina čini na tjelesnoj, a psihijatrija na psihičkoj razini

Hagioterapija je terapijska metoda za ozdravljenje čovjekove duhovne dimenzije odnosno duhovne duše. O čovjeku se uglavnom govori kao o tjelesnom i psihičkom biću, ali čovjek je tjelesno, psihičko i duhovno biće. Suvremeni filozofi i teolozi naziv duhovna duša daju onom dijelu čovjekove duše po kojoj je on specifično čovjek. Posljednjih deset godina istraživanja mozga u neuroznanosti, te duha u filozofiji i teologiji, dovelo je do revolucionarnog zaokreta u poznavanju čovjeka i svijeta. Hagioterapija kao praktična potvrda navedenih istraživanja smještena je između psihologije i teologije, tj. između čovjekove psihe i njegove religioznosti. Ona proučava duhovnu dušu, ono po čemu je čovjek upravo čovjek – osobnost, intelekt, savjest, sloboda, pamćenje i sjećanje, kreativnost, slobodna volja, kultura, religioznost, etičnost, moralnost, ljubav.

Evangelizacija ljubavlju i praštanjem

Nova evangelizacija u Hrvatskoj se razvija od druge polovice sedamdesetih godina 20. stoljeća, u inozemstvu od početka osamdesetih godina 20. stoljeća, a hagioterapiju kao posebnu metodu duhovneDr. Tomislav Ivančić medicine utemeljio je 1990.  dr. Tomislav Ivančić, profesor fundamendalne teologije na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Termin "Nova evangelizacija“ stvoren je u drugoj polovini 20. stoljeća kako bi se označila potreba za reevangeliziranjem kršćanskih krajeva koji su naglo počeli gubiti kršćanski identitet.

Hagioterapija je težnja da se čovjek oslobodi od boli na duhovnoj razini, kao što medicina čini na tjelesnoj, a psihijatrija na psihičkoj razini. Riječ hagioterapija dolazi od grčkog hagios – sveto,  još u srednjem vijeku ljudi su liječili najrazličitije bolesti pomoću molitve, relikvija, hodočašća. Hagioterapija koja se provodi u Hrvatskoj ograničava se na liječenje duhovnih problema. Ona pomaže u dva smjera,  razvoju čovjeka i terapijski. Otkriva bezgranične mogućnosti razvoja na temelju duhovne dimenzije i liječi oštećenu duhovnu dimenziju. Čovjekov duh reagira na najfinije nijanse svakog događaja i susreta, registrira najskrivenije misli i želje, pozitivne i negativne.

Funkcioniranje duhovne duše

Duhovna terapija obuhvaća kognitivnu, aksiološku i  teološko – antropološku terapiju. U kognitivnoj terapiji korisniku se nastoji objasniti duhovnu dimenziju čovjeka, u čemu se sastoji njegova duhovna bol i kako iz nje može izaći, te zašto čovjekov duh reagira na zlo, požude, uvrede. Aksiološka terapija traži odluke, mijenjanje stava korisnika od zla prema dobru, pozitivne misli i govor, uspostavlja zakonitosti čovjekova bića i zdravo funkcioniranje duhovne duše. Teološko – antropološka terapija izravno povezuje čovjeka s izvorom njegova postojanja i time omogućuje ozdravljenje. Razlikujemo pet načina posredovanja teološko – antropološke terapije – agape, pistis, eirene, dynamis i pneuma terapija.

Temeljno u hagioterapiji je da čovjek oprosti svima koji su mu učinili neko zlo, to nije zapovijed koju treba izvršiti, već preduvjet za duhovno ozdravljenje. Čovjek ako ne oprosti, ostaje mu mržnja, bolest, negativnosti

Agape – nesebična, bezuvjetna Božja ljubav prema čovjeku. Temeljna trauma kod ljudi jest pomanjkanje ljubavi, osnova za život čovjeka. Primiti i davati ljubav je jednostavno dragocjeno. Ova terapija provodi se prvo kroz klasične molitve za Božju ljubav, zatim slijede druge molitve - otkupljenja, dubina, padobrana, molitva u krilu Oca nebeskog. Ova terapija daje temelje za ozdravljenje, bazičnu i egzistencijalnu sigurnost, neugroženost, povjerenje.
Pistis u grčkoj mitologiji je personifikacija vjere, povjerenja i pouzdanosti. Pistis terapija posreduje bazično i životno povjerenje u osobu Stvoritelja, uspostavlja središte čovjekova bića, odstranjuje strahove i tjeskobe, čisti od mržnje, negativnosti i ovisnosti.

Pomiriti se sa samim sobom

Eirene terapija pomiruje čovjeka sa samim sobom, drugima i Stvoriteljem. Liječi od lažne krivnje i oslobađa od nepovjerenja u opraštanje grijeha.
Dynamis terapija ima zadaću snagom molitve Crkve ili izravnim zahtjevom u molitvi čovjeka osloboditi od ovisnosti, ovim molitvama čovjek se suprotstavlja grijehu i zlu.
Pneuma je drevna grčka riječ za dah, u vjerskom kontekstu za duh ili dušu. Dio ove terapije su molitve za darove Duha Svetoga i njegove plodove (krepost, snagu protiv grijeha i poroka).
Temeljno u hagioterapiji je da čovjek oprosti svima koji su mu učinili neko zlo, to nije zapovijed koju treba izvršiti, već preduvjet za duhovno ozdravljenje. Čovjek ako ne oprosti, ostaje mu mržnja, bolest, negativnosti.
Statistički podaci pokazuju da je putem hagioterapije duhovno zdravlje postignuto kod 54 posto osoba, poboljšanje kod 28 posto, za 15 posto ne postoje povratne informacije, rezultat nije postignut kod 2 posto, preostali broj još provodi terapiju (1 posto).
Američki istražitelji navode da 70 posto slučajeva raka nastaje na temelju trauma u duhovnoj strukturi čovjeka.
Danas u Hrvatskoj i inozemstvu djeluju brojni Centri za hagioterapiju. Kao što su somatska i psihijatrijska medicina primjenjiva na sve ljude, tako se primjenjuje i hagioterapija bez obzira na rasu, spol, dob, vjersko opredjeljenje, pogled na svijet.
Duhovno zdrav čovjek je pošten, hrabar, strpljiv, prašta, vjeruje, voli prirodu i sebe, živi bez straha.

B.Ravlić

Foto: Patrik Macek, Zoran Grizel/PIXSELL