Nedavno je na Facebook stranici "Pomozimo da Vitina 'opasna' nogica ozdravi" osvanuo kratkometražni film o Viti. Vitina "opasna" noga je lijeva, s dijagnozom neurofibromatoze, kako stoji u opisu stranice, uz detaljnu povijest bolesti.

Povodom objave filma – koji su snimili učenici škole – na pitanja je spremno odgovorila njezina majka Morana.

 

Recite par riječi o filmu, kako ste došli na ideju, što vas je motiviralo?

- Snimanje filma je ideja škole. Mi smo dali suglasnost da ga mogu snimiti.

Kako je Vita reagirala, je li zadovoljna filmom?

- Vita je djete koje je naučeno na razne situacije tako da je i na ovo snimanje dobro reagirala. U jednom trenutku se čak malo prepala, ali učiteljica i asistentica su je motivirale, pa je sve uspješno odrađeno.

Primjećujete li promjenu kod okoline nakon filma? Ima li promjena koje niste očekivali?

- Ako pričamo o okolini i mislimo pritom na školu, onda mogu reći da nema neke prevelike promjene koju primjećujem jer je cijeli školski kolektiv, od prvog dana škole, Viti pristupio na fantastičan način. Prihvaćena je sa svim svojim različitostima i invaliditetu, tako da je ovo samo prikazivanje Vite i okoline u koju se je uklopila kao svako drugo zdravo dijete. Učiteljice su tu odigrale veliku ulogu kao i roditelji djece koja idu s Vitom u razred. Hvala im na tome.

Koji su vam daljnji planovi oko ovog filma? Hoćete li slati film na neke festivale, možda i organizirati festival takvih filmova?

- Film sam prvi put pogledala prije dva dana i nisam previše razmišljala o tome da nešto poduzimam vezano za festivale. Vjerujem da će škola željeti nešto poduzeti vezano za to, a ja ću im svakako dati suglasnost. Voljela bih sudjelovati u festivalima i bilo kojim drugim događanjima koja bi mogla pomoći drugoj djeci s teškoćama u razvoju, kao i kolektivima u kojima ona borave. Ovaj primjer moje Vite je idealan primjer koji pokazuje da je potrebno malo dobre volje kolektiva, roditelja i djece da se i dijete s teškoćama uklopi u cjelinu. Mislim da je to dobro za svu djecu. Djeca s teškoćama u razvoju će imati više samopouzdanja i naučit će se ponašati u društvu, a zdrava djeca će naučiti paziti i obraćati pažnju na različitosti oko sebe i na taj način postati bolji ljudi.

Koliko je važna potpora okoline?

- Mislim da je okolina veoma bitan faktor u odrastanju djece s poteškoćama u razvoju, kao i druge djece. Iza ovog filma stoji jedan veliki aparat potpore u obliku kolektiva. Ne bih željela stati samo na tome, već bih željela spomenuti prije svega ravnatelja koji je ponajprije otac, čovjek i ravnatelj. Osoba je koja obavlja svoj posao kako treba - a to je sa srcem i pristupa djeci s puno ljubavi. Naravno, tu je i pedagog i socijalni pedagog kojei su odmah, čim smo došli na upis, našle učiteljice koje su bile spremne upustiti se u avanturu u kojoj treba pomoći djevojčici koja nikada osim u bolnici nije boravila s drugom djecom. Na naše zadovoljstvo uspjele su i zaista - učiteljice su mrak! Vesele, prilagodljive, pozitivne i pune ljubavi prema svoj djeci. Mogu reći da sam prezadovoljna reakcijama Vite prema školi, učenju i načinu na koji je prihvatila djecu i sebe među djecom. Mislim da je to velika stvar i da treba pričati o tome da se ohrabre i druge škole ili kolektivi. Danas se, nažalost, puno priča o negativnim stvarima a one pozitivne koje nam mogu puno pomoći ne spominjemo previše. Željela bih da se ova priča čuje i potakne bar još jednu školu da pomogne nekom djetetu. Svih ovih godina smo imali potporu roditelja, prijatelja, kao i doktora, i mislimo da je veoma potrebna koliko djetetu koje proživljava bolne trenutke u bolnicama iz godine u godinu, tako i nama koji se nosimo s time. Nadam se da sam uspjela dočarati moju poantu filma.

Piše: Josip Naglić

Objavljeno: 24.03.2017