"Zakoni i propisi koji se odnose na zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom su dobri, međutim u praksi se ne provode", kaže uz ostalo kandidatkinja na Bandićevoj koalicijskoj listi u 7. izbornoj jedinici

 

Marina Habijanec kandidatkinja je za predstojeće izvanredne parlamentarne izbore na Bandićevoj koalicijskoj listi, u 7. izbornoj jedinici, pod rednim brojem 11. Osoba je s invaliditetom.

Gospođo Habijanec, možete li se ukratko predstaviti javnosti - otkud dolazite, obrazovanje, zanimanje, radno iskustvo, obitelj?

- Rođena sam u Varaždinu. Završila sam srednju ekonomsku školu. Vlasnica sam obrta za proizvodnju ukrasnih premeta. U sretnom sam braku.

Koliko i na koji način Vam iskustvo u poduzetništvu može koristiti u obnašanju političke dužnosti?

- Jako volim svoj posao i ništa mi nije problem. Pa tako i u politici. Znači: rad, upornost i odgovornost!

Na koje ste najčešće probleme nailazili kao osoba s invaliditetom? Jeste li doživljavali diskriminaciju, nepravdu?

- Problema ima mnogo - od arhitektonskih barijera do nerazumijevanja okoline. S diskriminacijom se susrećem skoro svakodnevno, no kako je to nešto što se konstantno ponavlja, ponekad se dogodi da uopće ne razmišljam o tome koliko sam često diskriminirana.

Vaše iskustvo u radu s osobama s invaliditetom?

- Iskustva su prekrasna i pozitivna. Osobe s invaliditetom nemaju granica i mogu sve, a pogotovo kada im se pruži prilika da rade. Daju 100 posto sebe. Samo im treba dati priliku! Najviše me ljute te predrasude o tome što osobe s invaliditetom mogu ili ne mogu.

U slučaju uspjeha na predstojećim parlamentarnim izborima, gdje se najviše mislite zalagati za OSI populaciju, u kojim područjima života?

- Moj cilj je da se uvedu nužne promjene u korist izjednačavanja mogućnosti osoba s invaliditetom, odnosno da se moraju stvoriti uvjeti da su sve osobe s invaliditetom uključene i da ravnopravno sudjeluju u društvu, te da se iskorijeni diskriminacija. Također, želim da se zakonski uredi financiranje udruga i saveza osoba s invaliditetom, i to pod hitno! Isto tako, želim da se prestane loše govoriti o udrugama za osobe s invaliditetom, jer pružaju svojim korisnicima socijalne usluge. U mnogim manjim gradovima u Republici Hrvatskoj osobe s invaliditetom nemaju ništa. Udruge su im jedina mogućnost da rješavaju svoje probleme.

Po Vama, kakvu političku snagu predstavljaju osobe s invaliditetom u Hrvatskoj, budući da broje više od pola milijuna građana naše zemlje?

- Nije dobro što u parlamentu nema nikog tko bi predstavljao OSI populaciju na način da razumije u potpunosti problematiku. U odnosu na prošli saziv Hrvatskog sabora otišli smo nekoliko koraka unatrag i to nije dobro. No, svi znamo kako se biraju zastupnici u Hrvatski sabor te se iskreno nadam da će u sljedećem sazivu sjediti osobe koje će primjereno predstavljati osobe s invaliditetom i boriti se da zakoni koji reguliraju problematiku za njih budu provedivi kako bi im život bio dostojan čovjeka. Sve političke stranke trebale bi omogućiti osobama s invaliditetom aktivnije sudjelovanje na izborima, kako lokalnim tako i parlamentarnim, na način da na liste uvrštavaju upravo osobe s invaliditetom.

Smatrate li da su osobe s invaliditetom često zakinute za temeljna ljudska prava?

- Zakoni i propisi koji se odnose na zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom su dobri, međutim u praksi se ne provode. Nema sankcioniranja zbog neprovođenja tih zakona. Problemi su različiti, ovisno o specifičnostima osobe s invaliditetom.

Kako ste se odlučili za poduzetnički pothvat?

- Nakon završetka srednje škole pokušala sam pronaći posao. No kako sam konstantno bila odbijana zbog svog invaliditeta, odlučila sam pokrenuti svoj posao. Kao što sam spomenula, bavim se proizvodnjom i prodajom vlastitih, ručno izrađenih ukrasnih predmeta koje prodajem na različitim lokacijama u gradu, ovisno o godišnjem dobu i o vrsti proizvoda.

Kako se dogodio invaliditet, u kojoj Vas se mjeri dotiče u životu?

- Ostala sam nepokretna u svojoj sedmoj godini života, nakon operacije. Moj invaliditet mi u određenim situacijama otežava življenje, ali me ne određuje kao osobu. Ne doživljavam se isključivo kroz identitet osobe s invaliditetom. Vodim jedan nadasve ispunjen i sretan život.

Poruka osobama s invaliditetom?

- Invaliditet trebamo prihvatiti, osvijestiti mogućnosti i ograničenja te biti realni u zahtjevima i davanjima, ali i odgovorni prema sebi i drugima.

Moja poruka bi bila da zajednički moramo raditi na uključivanju osoba s invaliditetom, na njihovoj društvenoj vidljivosti. Time bi rušili predrasude te ih gledali kroz njihove sposobnosti, a ne kao teret ovog društva.

Razgovarala: Klaudija Klanjčić

Objavljeno: 29.08.2016