Moja priča: Filip Bosak

Dijagnoze trombocitopenija i blage intelektualne teškoće ne sprječavaju ga da živi svoje snove

 

Filip Bosak je veseo, otvoren mladić u devetnaestoj godini života. Razgovarajući s njim očarat će vas smislom za humor i nevinošću koju većina nas gubi odrastanjem. Udomiteljska obitelj njegova je zvijezda vodilja, dar koji je prihvatio i daje mu snagu da ustraje od najranije dobi. Dijagnoze trombocitopenija i blage intelektualne teškoće ne sprječavaju ga da živi svoje snove.

Filip govori da ga je biološka majka nakon rođenja ostavila u Caritasovu domu.Tamo je ostao do nepune četvrte godine i nakon toga u Domu za djecu i mladež Sloboština.

"Nakon Sloboštine došao sam u udomiteljsku obitelj Ćusak koje smatram pravim i jedinim roditeljima", kaže Filip. "Ta obitelj Ćusak ima dvoje vlastite djece, a mene su prihvatili kao da sam njihov sin i brat. To traje i dan danas. Darovali su mi puno ljubavi, topline, pažnje i osjećaje. Moja prva rečenica u udomiteljskoj obitelji Ćusak je bila “Mamice, mamice nemoj ostaviti!“ U osnovnu školu Nad lipom upisali su me 2004. godine po prilagođenom programu. Volio sam ići u školu, lijepo sam se slagao sa prijateljima u razredu i jako sam volio svoju učiteljicu Lidiju. Srednju školu upisao sam u Centru Dubrava za pomoćnog administratora. Nakon prvog razreda obolio sam od trombocitopenije.

Umna (duševna) zaostalost je obilježena intelektualnom funkcijom znatno ispod prosjeka (što se često izražava kvocijentom inteligencije <70 do 75) uz >2 sljedeća ograničenja: u komunikaciji, samo–usmjerenosti, društvenim umijećima, brizi za sebe, uporabi društvenih izvora i očuvanju vlastite sigurnosti. Postupak se sastoji od obrazovanja, savjetovanja obitelji i društvene potpore. Zasnivanje samo na kvocijentu inteligencije (IQ) (npr. blaga zaostalost s 52 do 70; umjerena s 36 do 51; teška s 20 do 35 i duboka <20) nije odgovarajuće. Oko 3 posto stanovništva funkcionira s IQ <70, što je barem 2 standardne devijacije ispod prosječnog IQ opće populacije (IQ <100). Inteligencija je određena i genskim i okolišnim čimbenicima.

U slobodno vrijeme slušam glazbu, družim se sa svojim prijateljima iz razreda, volim šetati i tako mi dan proleti. Odnos djece je bio dobar prema meni i vrijeme provedeno u Centru Dubrava mi je bilo da nešto naučim i da steknem obrazovanje i zvanje. Planovi za budućnost su mi da nađem dobar posao i da steknem novo društvo na novom radnom mjestu. Obitelj Ćusak omogućila mi je da imam svete sakramente krštenja, prve svete pričesti i svete potvrde. Sa svojom razrednicom iz Centra Dubrava i  prijateljima išao sam na maturalno putovanje u Budimpeštu, Beč i Bratislavu. U skopu udruge DUH posjetio sam Lurdes, najveće Marijansko svetište na svijetu i bilo mi je lijepo. U Centru Dubrava bavio sam se sportom, išao sam na plivanje i terapijsko jahanje.

Na maturalnu večeru išao sam sa svojom majkom Nevenkom i krsnom kumom Natalijom. Moj život je lijep, sretan sam i zadovoljan u udomiteljskoj obitelji Ćusak. Svako ljeto već punih 14 godina s obitelji Ćusak idem na more na Iž. Hvala im što su me podigli na noge, školovali, brinuli se kad mi je bilo najteže. Jako ih volim i poštujem svoju sadašnju i zauvijek moju obitelj Ćusak. Nadam se da ću ih voljeti i poštovati u dobru i zlu. Hvala vam što postojite za mene – zaključio je iskreno Filip.

Tekst i foto: Božica Ravlić