Moja priča: Nikola Štulić

Hokejaš na ledu s dijagnozom spina-bifida ima tek jednu želju: pronaći stalni posao i uživati u životu dostojnom čovjeka

 

"Volio bih se zaposliti jer u ovim uvjetima teško je živjeti. Nažalost, situacija je takva da ljudi koji su zdravi vrlo teško nalaze posao, a kamoli ljudi koji su u kolicima bez radnog iskustva. Nadam se svaki dan da će biti bolje“, započinje svoju priču 23-godišnji Nikola Štulić iz Zagreba, hokejaš na ledu s invaliditetom, koji aktivno traži posao i nada se da će mu se javiti netko tko bi mu to omogućio.

Nikola od malih nogu ima dijagnozu spina-bifida paraplegija, dakle oštećenje lumbalnog dijela kralježnice.

Osnovnu školu završio je u Centru za odgoj i obrazovanje Goljak, a srednju u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava u Zagrebu za ekonomskog tehničara.

"U osnovnoj školi mi je bilo dobro, okolina me prihvatila. U kritičnim godinama odrastanja bio sam okružen s ljudima koji su mi pružili svu podršku koja mi je trebala, prije svega zdravstvena, ali uživao sam i onu psihološku pomoć“, kaže Nikola.

Kada je došao u srednju školu počeo se baviti šahom, međutim zbog cjelodnevnog boravka u školi i nemogućnosti prijevoza odustao je od natjecanja. Nakon što je pao i slomio nogu prestao je trenirati i košarku koju je igrao u klubu za osobe s invaliditetom 'Stela' (danas 'Zagreb'). Izvjesno se vrijeme bavio i tenisom, ali se nije pronašao u tom sportu.

Maturu u srednjoj školi smatra prekretnicom, jednim korakom prema novom životu, no fakultet nije upisao.

"Osim standardnih arhitektonskih barijera tu su uvijek i one administrativne s kojima se svi suočavamo, ali u principu neke prepreke u životu pokušavam prelaziti bez živciranja", odgovara Nikola na pitanje s kojim se problemima susreće kao osoba s invaliditetom.

"Zaokupljam s nekim stvarima koje me vesele, a barijere pregazim i idem dalje. Tu nemam izbora. Nikad nisam bio žrtva diskriminacije. Po naravi kakvu imam, uvijek sam bio lider u ekipi. Uvijek sam se odnosio s poštovanjem prema drugima, a tako se i okolina ponašala prema meni.

Ljubav prema hokeju na ledu razvila se u srednjoškolskim danima. Bio je jedan od prvih koji su se uključili u rad Hokejaškog kluba na ledu za osobe s invaliditetom 'Mrga'. Osnivač kluba je Marko Kocijan, bivši tajnik Hrvatskog hokejaškog saveza.

"Saznao sam za lub od prijatelja koji je išao sa mnom u srednju školu. Našao sam se s Markom Kocijanom i sad sam posvećen i klubu i tom sportu. Trenutačno nam fali članova, ju klubi nas je samo četvorica. Nedostaju nam sredstva da bi mogli ići na turnire, zatim oprema koja je jako skupa. Vremena su takva kakva jesu – od države se ne može očekivati da brine o osobama s invaliditetom. Apsolutno svi se mogu uključiti u rad našeg kluba, kako zdrave osobe tako i osobe s invaliditetom. Ako se tko želi uključiti, može se javiti Marku Kocijanu preko naše web stranice, a također i meni", poziva Nikola.

"Hokej je prekrasan sport, vrlo dinamičan. Međutim, ipak se ne može očekivati od kvadriplegičara da igra hokej na sanjkama. Takva osoba može raditi, primjerice, u organizaciji natjecanja i treninga, ali mi tražimo dečke koji su paraplegičari ili amputirci, dakle one koji mogu igrati s rukama.

Motiviraju me prvenstveno ljudi kojima sam okružen, a pogotovo moja majka Veseljka koja je uvijek uz mene i kad je dobro i kad je loše. Ali nije jedina, ima tu još ljudi koji u pozitivnom smislu obilježavaju moj život", završava Nikola.

Domagoj Glažar