Autoimune bolesti su poremećaji imuniteta u kojima on prejako ili preslabo reagira i pritom uništava vlastito tkivo

 

Posljednjih pedesetak godina u svijetu je prava epidemija autoimunih bolesti, od dijabetesa, multiple skleroze, pa do celijakije i astme. 

Autoimune bolesti su poremećaji imuniteta u kojima on prejako ili preslabo reagira i pritom uništava vlastito tkivo. To uzrokuje propadanje tkiva, ranjivost i infekcije. 

Postoji oko 80 tipova autoimunih bolesti, a mnoge od njih imaju slične simptome. Ponekad ih je zbog toga teško precizno dijagnosticirati. Obično se sastoje od perioda remisije, gdje ima malo ili nikakvih simptoma, a zatim od naglih relapsa, odnosno pogoršanja. Klasični tretmani autoimunih bolesti uglavnom uključuju lijekove koji reduciraju aktivnost imuniteta, no jedinstveni lijek koji će djelovati na uzročnika bolesti zasad ne postoji.

Neke od češćih autoimunih bolesti uključuju:

Reumatoidni artritis – upala zglobova i okolnih tkiva

Lupus – upalna bolest koja pogađa kožu, bubrege, mozak i druge organe

Ibs – skupina bolesti crijeva

Celijakija – nepodnošenje glutena (proteina iz pšenice) u hrani,  što uzrokuje oštećenje crijeva i mnoge druge simptome

Multipla skleroza – upalna bolest središnjeg živčanog sustava koja pogađa mozak i leđnu moždinu

Dijabetes tip 1 – uništavanje stanica koje proizvode inzulin u gušterači

Psorijaza – kronična kožna bolest (ljuskice na koži, crvenilo, zadebljanje kože).

Gravesova bolest – ubrzani rad štitnjače, hipertireoizam.

Hashimoto – upala štitnjače, smanjen rad štitnjače, hipotireoizam

Myasthenia gravis (MG) – zamaranje i slabost skeletnih mišića

Vaskulitis – upala krvnih žila

Vitiligo – bijele mrlje na koži

Skleroderma – bolest «tvrde kože», vezivnog tkiva koja uzrokuje promjene na žilama, koži, mišićima i organima (srce, pluća).

Perniciozna anemija - smanjen broj eritrocita zbog nesposobnosti apsorbiranja vitamina B12.

Prvi korak ka poboljšanju zdravlja je razumijevanje i kontroliranje uzroka autoimunih bolesti. Sam po sebi, i to je već težak zadatak jer je točan uzrok autoimunih bolesti još uvijek nepoznat. 

Postoje mnoge teorije o tome i najviše se sumnja na:

viruse, bakterije, gljivice i parazite

nuspojave lijekova

toksine u namirnicama

zagađenje okoliša

genetske predispozicije

sindrom propusnog crijeva (leaky gut)

U razvoju bolesti sudjeluju još i narušena ravnoteža bakterijske crijevne flore (crijevna disbioza), alergeni, stres, loše prehrambene navike te niska razina vitamina.

Osobama s autoimunim bolestima preporučuje se takozvana autoimuna dijeta, koja uključuje unos protuupalnih namirnica i izbjegavanje onih koji imaju visoki upalni faktor.

Mnogi ljudi ne podnose ni proizvode od soje, kikirikija, orašaste plodove i bjelančevine iz mlijeka. Ostali uobičajeni alergeni nalaze se u biljkama-ponoćnicama poput patlidžana i rajčice.

Kod multiple skleroze vrlo su uspješne OMS i Swankova dijeta.

Dongova dijeta je režim u kojemu su mnogi našli olakšanje od artritisa.

Imate li autoimune reakcije, obavezno napravite i test intolerancije na hranu.

Mnogi alternativni liječnici smatraju da je sindrom propusnog crijeva usko povezan s autoimunim bolestima. Kako nastaje "propusno crijevo"?

Disbioza crijeva je stanje u kojem je balans između patogenih i dobrotvornih mikroorganizama u tijelu narušen. U današnjem svijetu većina ljudi ima disbiozu, jer s hranom ne unosimo dovoljno dobrih bakterija. U takvom stanju, u crijevima se nastanjuje prevelik broj štetnih mikroorganizama.

S vremenom, oni oštećuju intestinalni zid i crijeva propuštaju previše neprobavljenih čestica hrane, toksina i antigena u krvotok.Imunološki sustav zatim registrira ove čestice neprobavljene hrane, označuje ih kao strana tijela, a zatim pokreće alergijsku reakciju i upalu u cijelom tijelu. Jedan od najvećih krivaca za to je gluten. Izbacivanje glutena iz prehrane osoba sa sindromom propusnog crijeva dovodi do zacjeljivanja crijeva i poboljšanja sveukupnog zdravlja. 

U bržem zacjeljivanju crijeva pomažu i probiotici, glutamin, butirična kiselina, gamalinolenska kiselina, probavni enzimi i vitamin D.

Zagađenje okoliša smatra se jednim od glavnih uzroka autoimunih bolesti. Od 90-ih godina na tržište je pušteno oko 80.000 kemikalija, od koji je testirano tek par stotina. U ljudskom tijelu u prosjeku se može naći 148 kemikalija.

Količina štetnih tvari u našem organizmu gomila se od prvog dana - u pupkovini tek rođene djece pronađeno je 248 kemikalija, pesticida, ftalata, dioksina, teflona i žive. 

Prof. Douglas Kerr s poznatog sveučilišta John Hopkins kemikalije smatra glavnim uzrokom autoimunih bolesti, iako ih konvencionalna medicina ne smatra ključnima. 

Zbog toga ako imate autoimunu bolest, obavezno se testirajte na živu i druge teške metale.

Koliko je to moguće, izbjegavajte izloženost toksičnim tvarima.

Filtrirajte vodu koju pijete, koristite prirodnu kozmetiku i sredstva za čišćenje, a teflonske tave zamijenite drugim manje reaktivnim posuđem.

Amalgamske plombe također mogu uzrokovati autoimune bolesti, zato ne bi bilo loše posavjetovati se sa stomatologom o zdravijim alternativama.

Autoimune bolesti mogu biti jako progresivne ako se na vrijeme ne počne voditi briga o zdravlju. 

Dobra nutritivna potpora i suplementacija može uvelike pomoći u kontroliranju simptoma i jedna je od najvažnijih stavki borbe s ovakvim bolestima.

Studija iz 1974. godine testirala je krv pacijenata koji su imali velike šanse da razviju lupus i reumatoidni artritis na razine beta karotena, vitamina E i vitamina A. 

Nakon 15 godina, oni kod kojih se razvila bolest pokazali su jako niske razine tih nutrijenata što upućuje na važnost dugoročnog uzimanja adekvatne količine nutrijenata.

Izvor: alternativa-za-vas

Objavljeno: 05.06.2015