Svjetska zdravstvena organizacija objavila je da je epidemija trenutno izvan kontrole, što znači da se širi brže od mogućnosti suzbijanja. Stvar je dodatno uzburkala prošlotjedna vijest da će se dvoje oboljelih američkih građana prebaciti u SAD kako bi nastavili liječenje na istraživačkom sveučilištu Emory u Atlanti

Bez sumnje najveća medicinska priča zadnjih dana je najnovija epidimija virusa Ebole u zapadnoj Africi, najsmrtonosnija u povijesti. Trenutni podaci govore da je u Gvineji, Liberiji i Siera Leoneu zabilježeno 1440 zaraženih i 826 umrlih od aktualne epidemije. Svjetska zdravstvena organizacija objavila je da je epidemija trenutno izvan kontrole, što znači da se širi brže od mogućnosti suzbijanja. Stvar je dodatno uzburkala prošlotjedna vijest da će se dvoje oboljelih američkih građana prebaciti u SAD kako bi nastavili liječenje na istraživačkom sveučilištu Emory u Atlanti. Točnije, dr. Kent Brantly, koji je kao humanitarac radio na suzbijanju epidimije u Liberiji, već je privatnim sanitetskim avionom prebačen u Atlantu. Tipično za američku javnost, panika se počela širiti poput same epidemije. Kako naši mediji samo nekritički prenose alarmantne američke reakcije i kako bi pomogli da se lopta na tren spusti na zemlju, pokušat ćemo približiti kako stvar zapravo stoji s virusom Ebole.
 

Što je virus Ebole?

Bolesti uzrokovane virusime Ebole spadaju u skupinu bolesti znane kao virusne hemoragijske bolesti. Virus je otkriven 1976. godine i od tada su se epidemije sporadično pojavljivale, ali niti jedna nije bila smrtonosna kao aktualna. Samo ime virus je dobio po rijeci Eboli u DR Kongu.
Postoji pet podtipova virusa Ebole: Zair virus, Sudan ebolavirus, Reston ebola virus, Obala bjelokosti ebola virus i Bundigyo ebolavirus.
Od navedenih, jedino virus Ebola Reston, koji je otkriven na Filipinima, nije smrtonosan. Svi ostali su otkriveni u Africi i u većoj ili manjoj mjeri su smrtonosni. Od njih,n ajsmrtonosniji je Zair ebolavirus, odgovoran za aktualnu epidemiju, koji najčešće izaziva epidemije, a smrtnost mu je 83% u zadnjih 26 godina. Svakako treba naglasiti da se taj broj odnosi na sve oboljele neovisno jesu li uopće liječeni. Kod liječenih pacijenata brojka pada na još uvijek visokih 53%. Kad je riječ o aktualnoj epidemiji, smrtnost svih oboljelih trenutno iznosi 56%.
Simptomi se pojavljuju 5 do 10 dana nakon samog inficiranja i uključuju drhtavicu, groznicu, glavobolju, bolove u kostima i mišićima. U kasnijim fazama bolesti dolazi do različitih nekontroliranih krvarenja i zatajenja organa koji dovode do smrti. Oni koji su imali sreće preživjeti infekciju virusom Ebole imaju cjeloživotne zdrastvene posljedice.
Dakle, virus Ebole je jako ozbiljna bolest. Štoviše, moderna medicinska znanost nije od velike pomoći pri liječenju bolesti. Bazično, liječenje se svodi na suport i njegu, od spriječavanja dehidracije, redovite transfuzije pa do respiratorne i kardiovaskularne asistencije, ako je potrebno.
Istina je da postoje eksperimentalni lijekovi koji su pokazali obećavajuće predkliničke modele, ali trenutno nema potvrđenog tretmana ili cjepiva protiv virusa.
 

Jesu li opravdani strahovi Amerikanaca?

Kako bismo mogli reći jeli rizik od preseljenja oboljelih pacijenata prevelik, prvo moramo znati kako se virus prenosi s ljudi na ljude.
Virus Ebole, iako zarazan, nije niti blizu zarazan poput virusa gripe ili ospica, koji se lako šire putem zraka. Ebola se širi preko kontakta s tjelesnim tekućinama, krvlju, slinom, urinom, spermom, ostacima izmeta i povraćanja, slično kao i HIV virus ili hepatitis B. Nije dokazano da se virus može kapljično prenositi s ljudi na ljude.
Nedovoljna sterilizacija igala, injekcija i ostale medicinske opreme česti su način prenošenja virusa baš u Africi, a također i tradicionalno pripremanje umrlih za sahranu.
Dr. Bruce Ribner, liječnik koji će brinuti o oboljelima u Atlanti, opisao je aktualnu situaciju:

„ Ebola nije neka mistična patogena bolest s bizarnim načinom širenja. Ona se prenosi poput virusa SARS ili HIV." Drugim riječima, nema ničega iznimnog u načinu širrenja virusa Ebole. Jasno je da postoje rizici, ali su prilično mali. Treba naglasiti da se uzorci virusa Ebola već nalaze posvuda po SAD, na institutima i sveučilištima koji istražuju virus i pokušavaju pronaći tretman. U SAD se također nalaze veliki broj uzoraka krvi oboljelih u Africi kako bi ih virolozi analizirali.

Što se tiče samih brojki oboljelih od virusa, od 1976. godine, od kad je otkriven virus, Ebola je zarazila nešto manje od pet tisuća ljudi i ubila oko tri tisuće. Govorimo o Africi, u kojoj živi oko milijardu ljudi. Za usporedbu, stare dosadne ospice još uvijek uzimaju 120 tisuća života godišnje, a 1980. godine, prije nego se razvilo spasonosno cjepivo, od ospica je umiralo dva milijuna ljudi godišnje. Samo u 2012. godini, malarija je uzela više od 600 tisuća života, uglavnom afričke djece. HIV virus je otkriven od prilike kad i virus Ebole, i od tada je od njega oboljelo 75 milijuna ljudi, a umrlo 36 milijuna, s tim da se procijenjuje da na svijetu trenutno živi 35 milijuna zaraženih virusom HIV-a.
Ove brojke ne znače da se virus Ebole ne mora uzeti ozbiljno i da se epidemije još većeg razmjera nego aktulna ne mogu dogoditi. No treba istaknuti da je mogućnost da epidemija virusa Ebole postigne takve brojke prilično mala jer Ebola jednostavno nije dovoljno infektivna. Epidemije Ebole imaju tendenciju brzog „izgaranja" jer su, za razliku od HIV-a i ospica koje su također prenosive s ljudi na ljude, rapidno fatalne. Drugim riječima Ebola je grozna bolest, ali baš zato što je tako grozna, ima manju sposobnost ubijanja u velikim razmjerima.

Branimir Šutalo

Objavljeno: 05.08.2014