PITANJE: T.R. (23) Rođena sam zdrava, ali jedna noga mi je kraća. Kao dijete doživljavala sam razne reakcije od ostale djece, roditelji su se uvijek ponašali jako zaštitnički i pokušavali me pretjerano zaštiti od svega. Kako sam odrasla, njihova briga je ostala, ali ja sada imam 23 godine, studiram, financijski sam i dalje ovisna o njima, a željela bih se osamostaliti.

... Razmišljam da nađem neki posao i pokušam živjeti sama. Guši me stalna kontrola mojih postupaka, iako svjesna sam to rade samo iz pretjerane brige i ljubavi. Kako se postaviti prema roditeljima?

ODGOVOR: Porijeklo većine problema često leži u našim nesvjesnim reakcijama na rano učenje tj. utjecaj roditelja u djetinjstvu, koji je uvijek stvaran na dubokoj nesvjesnoj razini i priječi nam da spoznamo sami sebe. Sindrom produženog djetinjstva postao je učestala pojava, bezbrižnost i udobnost roditeljskog doma često se podrazumijeva da nema potrebe za odvajanjem od roditelja dok se ne nađe prilika za udaju ili ženidbu. Danas majke i očevi pogrješno misle da im je primaran cilj usrećiti vlastitu djecu. Međutim, oni moraju naučiti djecu da žive tako da usreće sama sebe. Odvajanje od roditelja nužna je svakom od nas, a kod vas mislim posebno važno. Ako niste u pubertetu prošli fazu bunta protiv roditelja, učinite to sada. Vaši roditelji će možda nakon nekog vremena prihvatiti da ste izgradili svoj život i naučite im postavljati granice što vam daje šansu da izgradite zdraviji odnos. Dok ste financijski ovisni o njima, promjene su teške, ali moguće. Nekada je potrebno raditi i na dubljem uzroku, ako roditelji guše odraslo dijete brigom i strahom za sudbinu tj. smisao njegova života. Ne dozvolite da pretjerana briga roditelja budi u vama osjećaje krivnje. Dr. Susan Forward kaže: „Emocionalna neovisnost ne traži da napravite rez sa svojim roditeljima. To znači da možete biti dijelom obitelji, a da istovremeno budete odvojena osoba. To znači da možete biti ono što jeste, i da možete pustiti roditelje da budu ono što jesu. Kad se osjećate slobodnima imati vlastita vjerovanja, osjećaje i ponašanje, odvojene od onih koje imaju vaši roditelji, tada ste samodefinirani. Ako se roditeljima ne sviđa ono što činite ili kako razmišljate, neizbježno ćete morati tolerirati njihovo nezadovoljstvo. Problem je što ljudi ne razlikuju odvajanje od napuštanja.

In-Portal

Objavljeno: 25.04.2013