PITANJE: K. V. (26) Imam problem koji ne mogu i ne znam kako riješiti sama. Razgovarala sam s prijateljicama, ali one misle da to nije ozbiljno, mislim da me i ne slušaju, ja sam očajna. Problem je što sam jako iskompleksirana, ponekad počnem vjerovati u sebe, kratko, tada se nešto dogodi, neka sitnica i ja sam opet potpuno nesigurna...

... Bojim se društva, poznatih i nepoznatih ljudi, bojim se razgovarati, mislim reći ću nešto krivo, osjećam se jako loše, ružno, debelo, mislim da svi samo glume da sam im draga. Mislim da me prihvaćaju samo iz samilosti, jer imam mišićnu distrofiju i mislim da je to samo sućut prema mojoj bolesti. Ne znam kako si pomoći, molim savjet.

ODGOVOR: Problemi o kojim pišete jako su česta pojava kod velikog broja ljudi. Naravno, to ne umanjuje činjenicu da se s tim problemom jako teško nositi i da stvara probleme svima koji žive život u takvom stanju. Prihvatite da niste usamljeni u svojim problemima i da se mnogi oko Vas bore sa svojim niskim samopoštovanjem i samopouzdanjem. Jedan od načina da pomognete sebi i kvalitetno riješite probleme o kojima pišete je da radite na sebi. U tom radu na sebi svakako bih Vam preporučila da uključite psihoterapiju, putem koje ćete doći u kontakt s onim emocijama koje Vam stvaraju osjećaje koje navodite (iskompleksiranost, nesigurnost). Potrebno je utvrditi o kojim blokiranim emocijama se radi, odblokirati ih i naučiti kako da ih više ne sakupljate. Rad sa psihoterapeutom pomoći će Vam da u životu ne sakupljate stres već ga koristite za svoju dobrobit.

Objavljeno: 22.03.2013