Iako je u Republici Hrvatskoj donešen zakon po kojem svaki poslodavac koji ima manje od 20 zaposlenih mora imati zaposlenu osobu s invaliditetom ili državi mora platiti naknadu od 140 eura mjesečno, većina poslodavaca još se uvijek ne odlučuje na taj korak

 

Iako se danas sve više priča o uključivanju osoba s invaliditetom u sve razine društva te za isto postoje temelji, osobe s invaliditetom još se uvijek muče kada dođe vrijeme njihovog zapošljavanja.

Većina osoba s invaliditetom usprkos svojim ograničenjima, uspijeva završiti osnovnu, srednju školu, ali i fakultet. Sama činjenica da je netko uspio završiti fakultet govori da je ta osoba sposobna napraviti kvalitetne i dobre stvari u svom životu te kako je spremna upijati nova znanja i vještine s ciljem da jednog dana bude konkurentna na tržištu rada.

Imali diplomu s nekog prestižnog fakulteta ili samo srednjoškolsku diplomu, nekada je sasvim svejedno, pogotovo ako je netko osoba s invaliditetom. Usprkos svim naporima da se osobama s invaliditetom omogući jednakost u društvu pri zapošljavanju, još uvijek imaju problema.

Iako je u Republici Hrvatskoj donešen zakon po kojem svaki poslodavac koji ima manje od 20 zaposlenih mora imati zaposlenu osobu s invaliditetom ili državi mora platiti naknadu od 140 eura mjesečno, većina poslodavaca još se uvijek ne odlučuje na taj korak.

Postoji više razloga zašto je to tako. Naime, iako bi htjeli zaposliti osobu s invaliditetom u svoje poduzeće, većina poslodavaca to ne čini. To je tako zato što im ne mogu osigurati adekvatne uvjete za rad. Isto tako, većina osoba s invaliditetom nema mogućnost zapošljavanja prije svoje 26 godine života, točnije dok ne završe fakultet. Zbog toga često nemaju potrebnog radnog iskustva koje danas pri zapošljavanju traži većina poslodavaca. S druge strane, u današnjem ubrzanom poslovnom svijetu poslodavci često nemaju vremena za edukaciju novih članova pa iz tog razloga ni ne posežu za takvim rješenjima pri popunjavanju kadrova svog tima.

Razumljivo je da ne može svaka osoba obavljati svaki posao s istim krajnjim rezultatom, ali s obzirom da je rad neophodan kako bi svaki čovjek mogao samostalno funkcionirati i živjeti, isti bi se morao omogućiti svakoj osobi neovisno o njezinom zdravstvenom stanju.

Rad ne samo da je ključan za normalan život u financijskom aspektu življenja, nego je i iznimno bitan za psihički, emocionalni i društveni razvoj svake osobe. Za osobe s invaliditetom zapošljavanje je prijeko potrebno kako bi se osjećali poželjno i prihvaćeno u društvu. Ako im se pruži prilika za rad, većina njih će se truditi jače i raditi više, ne samo kako bi narasli u očima svojih nadređenih, nego da bi dokazali sebi i svima oko sebe da mogu biti punopravni članovi ovog društva bez obzira na svoja ograničenja.

Ako društvo zaista želi pomoći osobama s invaliditetom da se osjećaju jednakima kao i da normalno funkcioniraju u svojoj svakodnevnici, trebalo bi im omogućiti adekvatna radna mjesta kao i potrebne edukacije za obavljanje određenog posla.

 

In Portal

Objavljeno: 29.09.2023