U Africi osobe s invaliditetom smatraju se sramotom za obitelj u kojoj se nalaze. Zbog toga takva djeca lošije su tretirana u vlastitoj obitelji. Djevojčice s invaliditetom više su izložene stigmatizaciji te postoji veća vjerojatnost da će biti napuštene i zlostavljane

 

Iako je 2023. godina u nekim skrivenim kutcima svijeta i dalje se vidi društvena netrpeljivost prema ženama. U zemljama trećeg svijeta, djevojčice i žene i dalje nemaju jednaka prava. U svakom dijelu svijeta osobe s invaliditetom susreću se s raznim poteškoćama kada je u pitanju normalno funkcioniranje i prihvaćenost u društvu. Ako tome dodamo i rodnu diskriminaciju, točnije diskriminaciju na temelju spola, postavlja se pitanje u kakvom to društvu živimo. 

Opće je poznato da je obrazovanje ključ normalnog življenja i kako bi trebalo biti svima dostupno. Iako je osnovnoškolsko  obrazovanje u većini zemalja zakonom zagarantirano, nije u svakom dijelu svijeta tako. Čak 63 miliona djece diljem svijeta nema osigurano osnovnoškolsko obrazovanje. Od svih mjesta na svijetu u podsaharskoj Africi taj je problem najveći. U tom dijelu svijeta stopa onih koji ne pohađaju osnovnoškolski obrazovni program iznosi visokih 34 milijuna djece.

U većini zemalja podsaharske Afrike manje od 5% osoba s invaliditetom ide u osnovnu školu.  Djeca koja imaju bilo kakav oblik invaliditeta, a koja se upišu u osnovnu školu, ne dobiju adekvatno obrazovanje jer tamošnji sustav obrazovanja, kao ni same školske ustanove, nisu prilagođeni djeci koja imaju bilo kakav oblik invaliditeta.  Iz tog razloga, osobe s invaliditetom koje i pohađaju osnovnu školu, ne postižu željene rezultate.

To znači da je toj djeci uskraćeno najosnovnije znanje koje bi svakoj osobi trebalo biti omogućeno. Bez pohađanja osnovnoškolskog obrazovnog sustava ni jedna osoba nije u mogućnosti napredovati u obrazovanju, točnije, upisati srednju školu, a samim tim ni fakultet, a sve zato što ih tamošnji obrazovni sustav diskriminira po osnovi invaliditeta.

Uskraćivanje prava na obrazovanje još je gore ako se uzme u obzir da u Africi još uvijek postoji rodna diskriminacija.

Prema raspoloživim podatcima vidljivo je da u usporedbi s muškarcima bez invaliditeta, kod žena koje imaju određeni invaliditet postoji tri puta veća vjerojatnost da ostanu nepismene.

Pored obrazovanja, djevojčice s invaliditetom u Africi izložene su diskriminaciji u svim sferama društvenog života. Jako često vide se nejednakosti u postupanju između muškaraca i žena. Tamošnja politika nema razvijene sustave za suzbijanje, kako diskriminacije na osnovu invaliditeta tako i rodne diskriminacije.  

U državama Niger i Mali više od polovice djevojčica koje imaju neku vrstu invaliditeta, a koje pohađaju osnovnu školu, ne uspiju upisati srednju školu. Burkina Faso jedna je od rijetkih afričkih zemalja u kojoj je postignuta jednakost  u osnovnoškolskom obrazovanju između djevojčica i dječaka, usprkos tome samo 1% djevojčica uspje završiti srednju školu.

U Africi osobe s invaliditetom smatraju se sramotom za obitelj u kojoj se nalaze. Zbog toga takva djeca lošije su tretirana u vlastitoj obitelji. Djevojčice s invaliditetom više su izložene stigmatizaciji, te postoji veća vjerojatnost da će biti napuštene i zlostavljane. 

U Africi smatraju da se ne isplati ulagati u obrazovanje djevojčica s invaliditetom. Većina afričkih zemalja na školovanje šalju većinom mušku djecu za koju smatraju da će se jednog dana brinuti za svoje obitelji.

Ako djevojčice s invaliditetom i dobiju priliku za školovanjem, obično krenu u školu relativno kasno.  U pubertetu postoji rizik od napuštanja škole zbog straha od seksualnog nasilja i rane trudnoće.

Većina djevojčica s invaliditetom prisiljene su prositi, te tako doprinositi kućnom budžetu. Upravo zato što mogu zaraditi proseći na ulici, njihove obitelji njihovo obrazovanje smatra gubitkom vremena i novca.

U slučaju da djevojčice i krenu u školu, njihovo obrazovanje uvelike ovisi o stupnju invaliditeta kao i o ekonomskim prilikama u obitelji. Osobe koje imaju fizički invaliditet lakše mogu proći kroz školovanje nego djeca koja imaju intelektualna oštećenja. Za djecu s intelektualnim oštećenjima potrebni su posebno educirano osoblje, ali i odgovarajuća oprema koja će im olakšati učenje. Naravno, postoje specijalne škole za osobe za osobe s invaliditetom,  ali si ih većina tamošnjih obitelji na žalost ne može priuštiti.  

 

Izvor: Portal o invalidnosti

 

Objavljeno: 09.08.2023