"To je deinstitucionalizacija na hrvatski način pod geslom da je inkluzija, uključivanje u život izvan takvih domova, pravo svake osobe s mentalnim teškoćama. No, zaboravlja se da su mnogi od njih u sadašnjim centrima veliki dio svog života, da su se navikli pa im promjene teško padaju. Uz to, smještaj u tim stanovima i skrb o njima prepuštena je privatnim udrugama, a mi sumnjamo da će im one pružiti bolju skrb", istaknuli su roditelji i skrbnici štićenika

Roditelji i skrbnici osoba s mentalnim teškoćama za koje skrbi Centar za rehabilitaciju Zagreb, u čijem su sastavu domovi Sloboština, Paunovac i Orlovac, na današnjem su okruglom stolu izrazili neslaganje s deinstitucionalizacijom tih domova, odnosno da se njihovu djecu, braću ili sestre, pod motom inkluzije, smješta u stanove i životne zajednice, koji za mnoge od njih nisu podesni i u kojima nemaju odgovarajuću skrb.
Povod skupu u organizaciji HSLS-a je najavljeno ukidanje centra Orlovac početkom iduće godine i razmještanje njegovih štićenika u stanove po Zagrebu, a one s većim oštećenjima izvan Zagreba, primjerice u Centar Nada u Karlovcu.

To je deinstitucionalizacija na hrvatski način pod geslom da je inkluzija, uključivanje u život izvan takvih domova, pravo svake osobe s mentalnim teškoćama. No, zaboravlja se da su mnogi od njih u sadašnjim centrima veliki dio svog života, da su se navikli pa im promjene teško padaju. Uz to, smještaj u tim stanovima i skrb o njima prepuštena je privatnim udrugama, a mi sumnjamo da će im one pružiti bolju skrb, istaknuli su roditelji, obitelji i skrbnici štićenika.

Sumnjamo da se u tom procesu nitko ne rukovodi njihovom dobrobiti, kao da se ne radi o životima najnemoćnijih ljudi u društvu. Kakve su individualne procjene za svakog korisnika, ako se nameće mišljenje i kao jedino rješenje prikazuje odlazak u stan i zajednicu, zajedničko je stajalište nazočnih na okruglom stolu na kojem nije bilo prestavnika Ministarstva socijalne politike i mladih.

Centar Orlovac osnovan je 1992. i u njemu su korisnici od 21. godine. Danas je programom obuhvaćeno njih 90, od kojih je 60 na cjelodnevnom i trajnom smještaju. Orlovac je osnovalo tadašnje Ministarstvo socijalne skrbi, a zgrada i okoliš na Mihaljevcu su u vlasništvu Zagreba, za što se mjesečno plaća najam od 17 tisuća kuna.

Prema planu deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi i drugih pravnih osoba koje se bave tom djelatnošću za razdoblje 2011.-2018. Orlovac više ne prima štićenike, a sa zadnjim danom ove godine se zatvara.

Roditelji i skrbnici korisnika u Orlovcu, a priključili su im se i oni iz Stančića, zgroženi su brzinom postupka zbog kojeg svi štićenici u ožujku iduće godine moraju napustiti centar.

S napomenom da nisu protiv deinstitucionalizacije i života u zajednici, traže da se preispita projekt "Transformacija i deinstitucionalizacija Centra za rehabilitaciju Stančić i Centra za rehabilitaciju Zagreb", koji provodi Ministarstvo socijalne politike i mladih.

Posebno traže da se preispita ugovor potpore "Otvorenog društva", suradnja s Udrugom za promicanje inkluzije i Centrom za obrazovanje odraslih Validus i Gral filmom, odnosno da se dobivanje poslova ugovara transparentnim javnim natječajem.

Pitaju zašto se ne poštuje postupak deinstitucionalizacije po važećem planu koji predviđa da se do 2016. postupno izmjesti 30 posto štićenika, dakle ne odmah i ne sve, te zašto invalidne osobe Zagreba nemaju pravo na svoj starački dom. Orlovac, koji je obnovljen i ne zahtijeva nikakva ulaganja, od početka je bio zamišljen kao starački dom.

Među razlozima zašto se sve odvija tako brzo i na štetu korisnika Orlovca i drugih centara, može biti i atraktivnost zemljišta na kojima se centri nalaze, sumnjaju roditelji i skrbnici štićenika.

Hina

Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Objavljeno: 05.12.2013