Ljudi nerijetko otkriju da imaju šećernu bolest tek kada dođu u bolnicu zbog srčanog infarkta, moždanog udara, promjene vida ili promjene na živcima, oštećenja bubrega ili drugih stanja

 

Svjetski dan šećerne bolesti, 14. studenog, posvećen je podizanju svijesti o bolesti za koju čak 40 posto oboljelih u Hrvatskoj ni ne zna da je ima, a kako kasno otkriće može dovesti do kroničnih komplikacija i smrti naglašava se važnost preventivnih pregleda i zdravog načina života.

U široj se javnosti malo zna kakve sve posljedice može imati neliječenje dijabetesa, ponajprije kada je riječ o bolesnicima koji su stekli doživotni invaliditet. Službena statistika o ljudima kojima su amputirane noge, koji su zbog šećerne bolesti trajno oslijepili ili završili u invalidskim kolicima ne postoji. A taj bi podatak bio snažno upozorenje svima onima koji ne brinu o prehrani, tjelesnoj aktivnosti i ostalim zdravim životnim navikama.

U Hrvatskoj je više od 330.000 registriranih osoba sa šećernom bolešću koje primaju neku od terapija, a procjenjuje se da je ukupan broj premašio 500.000 jer oko 40 posto osoba ne zna da ima bolest, kaže Dario Rahelić, predstojnik Sveučilišne klinike Vuk Vrhovac i predsjednik Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskog liječničkog zbora.

Prema studiji troškova u zdravstvu iz 2016., samo na liječenje dijabetesa odlazilo je oko 20 posto proračuna HZZO-a, pri čemu su troškovi liječenja kroničnih komplikacija činili 88 posto tog iznosa.

Dijabetes je do prošle godine bio treći vodeći uzrok smrti u Hrvatskoj, iza kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti, no prošle godine ih je za jedno mjesto pomaknu covid-19, koji je sada prvi.

Prevalencija dijabetesa je u porastu, a Hrvatska je u nezahvalnoj poziciji kad je riječ o predviđanjima jer dijeli prvo mjesto s Maltom po broju preuhranjenih i pretilih osoba u Europskoj uniji i Europi, ističe Rahelić.  

Upravo je pretilost jedan od glavnih rizičnih čimbenika za nastanak šećerne bolesti tipa 2. Tu su još i nezdrava prehrana, sjedilački način života, tjelesna neaktivnost, izloženost stresu. Ako uz sve to osoba ima i genetsku predispoziciju, odnosno pozitivnu obiteljsku anamnezu, veliki je rizik da će razviti bolest. 

Nekada se o dijabetesu tipa 2 govorilo kao o staračkoj šećernoj bolesti jer su je ljudi dobivali sa 60-ak godina, no sada se nerijetko događa da bolest razviju i ljudi s 40 godina, budući da je sve više pretile djece i adolescenata. U svijetu se događa da i djeca dobiju tip 2 šećerne bolesti, što je nekad bilo nezamislivo jer se kod njih javljao isključivo tip 1, navodi Rahelić.

Dijabetes tipa 2 na svom početku nema simptoma, a oni klasični poput učestalog žeđanja, muke, gubitka težine, uglavnom se javljaju kada ljudi već imaju visoke vrijednosti šećera u krvi, no kronične komplikacije počinju se razvijati i prije simptoma. 

Ljudi nerijetko otkriju da imaju šećernu bolest tek kada dođu u bolnicu zbog srčanog infarkta, moždanog udara, promjene vida ili promjene na živcima, oštećenja bubrega ili drugih stanja, navodi Rahelić i naglašava važnost preventivnih sistematskih pregleda čiji je broj značajno smanjen u proteklih 15 do 20 godina.

Značaj dobre regulacije šećerne bolesti naročito je došao do izražaja u pandemiji covida-19 jer su osobe s lošijom regulacijom češće imale teške kliničke slike, zahtijevale respirator i imale više smrtnih ishoda. Istodobno je došlo do značajnog pogoršanja regulacije - dio ljudi se udebljao, manje kretao i posvećivao brigu svojoj bolesti, što je pak uznapredovalo komplikacije. 

Rahelić ističe kako su u Hrvatskoj osobama s dijabetesom dostupni svi lijekovi i tehnologija kao i u svijetu, no usprkos tome velik dio pacijenata ne postiže ciljeve regulacije svoje bolesti.

Svjetski dan šećerne bolesti udruge pacijenata i zdravstvene ustanove obilježavaju diljem Hrvatske javnozdravstvenim akcijama mjerenja šećera, savjetovanja, ali i cijepljenja protiv respiratornih bolesti.

In Portal / Hina

Objavljeno: 15.11.2022