Od početka 20. stoljeća, na desecima ljudi provedene su operacije uklanjanja pola mozga kako bi se smanjili ekstremni epileptični napadi. No kako itko može živjeti s pola mozga? Čini se nemogućim, ali takvi ljudi postoje

 

- Ljudi s hemisferektomijom koje smo proučavali bili su vrlo visoko funkcionirajući. Imaju netaknute govorne vještine; kad sam ih skenirala čavrljali smo, baš kao i sa stotinama drugih ljudi koje sam skenirala - rekla je Dorit Kliemann, kognitivna neuroznanstvenica na Kalifornijskom tehnološkom institutu i prva autorica ove nove studije.

- Gotovo da možete zaboraviti njihovo stanje kad ih prvi put sretnete.

Nova studija, objavljena u časopisu Cell Reports, ‘zavirila’ je u mozak pacijenata kako bi vidjela kako funkcioniraju tako dobro nakon operacije. Tim je otkrio da se određene moždane mreže ‘preslaguju’, što je znak plastičnosti, piše IFLScience.

Šest odraslih s hemisferektomijom obavljenom u djetinjstvu skenirano je fMRI uređajem, dok je tim pratio moždane aktivnosti. Otkrili su da su različite regije mozga za vid, senzomotorne informacije i društvene podražaje ojačale prethodne veze, komunicirajući češće i s većom aktivnošću nego u kontrolnoj skupini. Kao da su određeni dijelovi mozga uzeli dio procesa odstranjenih područja i preuzeli više uloga.

Općenito se smatra da je hemisferektomiju najbolje izvesti kad je pacijent mlad kako bi se maksimalno iskoristila snaga plastičnosti u djetinjstvu. Iako je to i dalje točno, sve je veći broj dokaza koji sugeriraju da ne postoji nužno čvrsta granica nakon koje plastičnost ‘prestaje’. Starost u kojoj su sudionici studije imali operativni zahvat bila je u rasponu od tri mjeseca do jedanaest godina.

Uklanjanje hemisfere mozga posljednja je opcija kod pacijenata s ekstremnim napadajima i izvodi se samo ako lijekovi i drugi oblici liječenja nisu djelotvorni. Stanje pacijenata prije operacije često je progresivno i može nanijeti štetu ostatku mozga ako se ne zaustavi.

- Koliko god je nevjerojatno da postoje pojedinci koji mogu živjeti s pola mozga, ponekad vrlo mala lezija mozga poput moždanog udara ili traumatične ozljede mozga poput biciklističke nesreće ili tumora može imati razorne učinke - kaže Kliemann.

- Pokušavamo razumjeti načela reorganizacije mozga koja mogu dovesti do kompenzacije. Možda to nastojanje može informirati ciljane strategije intervencije i različite scenarije ishoda kako bi se pomoglo većem broju ljudi s ozljedama mozga.

Damir Fatušić

Objavljeno: 28.11.2019