Godinama zaprimamo pritužbe osoba s invaliditetom, članova njihovih obitelji te udruga osoba s invaliditetom koje ukazuju na svu ozbiljnost ovog problema, na višestruke posljedice  nastanka dekubitalnih rana i utjecaju istih na njihovu kvalitetu života, ističe pravobraniteljica Anka Slonjšak

 

Od 15. do 21. studenog 2019., kada se diljem svijeta osvještava javnost o važnosti prevencije dekubitusa, upozoravamo da je dekubitus učestali i  neželjeni, a često i po smrt opasan pratitelj ne samo osoba s teškim invaliditetom, nego i svih dugotrajno ležećih osoba, zapravo dekubitus je tihi ubojica!

Dekubitus (lat. decumbere = ležati) je bolest koja nastaje pritiskom na određeni dio tijela ležanjem ili sjedenjem, točnije, prilikom jakog i dužeg pritiska na određeni dio tkiva na tijelu, čime se prekida cirkulacija krvi i kisika u tome dijelu tijela te koža na tome dijelu postaje čvrsta i crvena (upaljena) ili mekana i ljubičasto-plave boje.

Iako su najugroženije nepokretne osobe, odnosno, osobe sa spinalnim ozljedama, oboljeli od multiple skleroze, u riziku su i osobe s dijabetesom, osobe starije životne dobi, one  s raznim kožnim oštećenjima, pretile osobe, oboljeli od  rijetkih bolesti – svatko tko je izložen dugotrajnijem ležanju uslijed bilo kojeg zdravstvenog problema, u riziku je od nastanka dekubitusa. Međutim, ističemo da dekubitus može nastati i prilikom nezgodnih udaraca ili izloženosti hladnoći i prevelikoj toplini - npr. kod osoba sa spinalnim ozljedama - paraplegijom i tetraplegijom.

Sprečavanjem nastanka dekubitalnih rana preveniramo teže zdravstvene  komplikacije koje mogu dovesti i do smrtnog ishoda. Međutim kada nastane, važno je u početnom stadiju  hitno reagirati kako ne bi nastao dekubitus trećeg i četvrtog stupnja koji dovodi do veće ugroze zdravlja i po život osobe.

Godinama zaprimamo pritužbe osoba s invaliditetom, članova njihovih obitelji te udruga osoba s invaliditetom koje ukazuju na svu ozbiljnost ovog problema, na višestruke posljedice  nastanka dekubitalnih rana i utjecaju istih na njihovu kvalitetu života. Bez obzira nastaje li dekubitus u kućnoj njezi, u zdravstvenim, rehabilitacijskim ili socijalnim ustanovama i bez obzira na uzrok, ista je posljedica.

Upozoravamo na potrebu pravodobnog reagiranja već kod pojave crvenila kože kao prepoznatljivog signala kako na bolničkim odjelima gdje se sva pažnja usmjerava na liječenje primarne bolesti pa se prvi znaci dekubitusa zanemare, tako u kućnim i drugim uvjetima.

Sve češće nam se obraćaju osobe s upitima što učiniti jer su otpuštene iz bolničkih uvjeta bez upozorenja da imaju dekubitus i o daljnjem načinu njegovog tretiranja.

Također, kao primjer ističemo nerijetke slučajeve osoba s paraplegijom koje žive u vlastitim domovima i trpe posljedice dekubitusa po više desetaka godina samo ih previjajući. Međutim, da su na vrijeme prepoznati prvi znaci i stručno tretirani, te osobe danas ne bi bile isključene iz društva i žrtve dekubitusa.

Kako bi spriječili daljnje pogoršanje neželjenih posljedica potrebno je sustavno ukloniti prepreke poput uvjeta za rad u većini zdravstvenih i socijalnih ustanova - manjka medicinskog osoblja neophodnog za češće okretanje osoba na liječenju, nedostupnosti opreme, pomagala, higijenskih potrepština, adekvatnih antidekubitalnih madraca…

Posebno upozoravamo na problem nabave antidekubitalnih madraca u kućnim uvjetima kako bi se u životnom okruženju  prevenirao dekubitus. Naime, zbog propisanih kriterija za ostvarivanje prava na isti, mnogim osobama su antidekubitalni madraci nedostupni kada se ne osiguravaju na teret zdravstvenog osiguranja.

Prevencija dekubitusa nije moguća bez dovoljnog medicinskog osoblja i njegovatelja, bez educiranog osoblja za njegu i bez odgovarajuće opreme - u bolničkim ili izvanbolničkim uvjetima, pri čemu je neophodno povezivanje zdravstvenih i socijalnih usluga.

Kako bi se ispunili "najviši ostvarivi zdravstveni standardi" iz članka 25. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom - ZDRAVLJE, pozivamo Ministarstvo zdravstva, Hrvatsku liječničku komoru, Hrvatsku komoru medicinskih sestara, Hrvatsku udrugu medicinskih sestara te sve zdravstvene ustanove i ustanove socijalne skrbi na zajedničku suradnju kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri spriječio nastanak dekubitusa te osiguralo pravovremeno liječenje neželjenih posljedica.

Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom

Objavljeno: 22.11.2019