PITANJE: C. D. (34) Supruga i ja u braku smo dvanaest godina. Supruga ima neopisivo veliko razumijevanje za moj invaliditet i velika mi je podrška. Zbog svoje bolesti ne mogu postati otac. Želimo proširiti svoju obitelj posvajanjem djeteta, no sumnjamo u mogućnost posvajanja djeteta iz naše države.

 

Stoga nas zanima kako je u Hrvatskoj riješeno pitanje međudržavnog posvojenje?  Kome se trebamo obratiti kako bi pokrenuli postupak međudržavnog posvojenja?  Gdje možemo dobiti detaljne informacije o svim pitanjima koja postoje u vezi naše želje za posvajanjem?

ODGOVOR: U Republici Hrvatskoj 1. travnja 2014. godine stupila je na snagu Konvencija o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem, sastavljena u Hagu, 29. svibnja 1993. godine.

Konvencija ima za cilj: uspostaviti mjere zaštite koje će osigurati da se međudržavna posvojenja provode u najboljem interesu djeteta, uz poštovanje njegovih ili njezinih temeljnih prava kako je priznato međunarodnim pravom; uspostaviti sustav suradnje između država ugovornica koji će osigurati da se te mjere zaštite poštuju i time spriječi nezakonito odvođenje, prodaju ili trgovinu djece; osigurati priznanje u državama ugovornicama posvojenja koja su zasnovana u skladu s Konvencijom.

Države ugovornice Konvencije su: Albanija, Andora, Armenija, Australija, Austrija, Azerbajdžan, Bjelorusija, Belgija, Brazil, Bugarska, Burkina Faso, Kanada, Čile, Kina, Kostarika, Hrvatska, Cipar, Češka, Danska, Ekvador, Estonija, Finska, Francuska, Gruzija, Njemačka, Grčka, Mađarska, Island, Indija, Irska, Izrael, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Malta, Mauricijus, Meksiko, Monako, Crna Gora, Nizozemska, Novi Zeland, Norveška, Panama, Paragvaj, Peru, Filipini, Poljska, Portugal, Rumunjska, Srbija, Slovačka, Slovenija, Južnoafrička Republika, Španjolska, Šri Lanka, Švedska, Švicarska, Makedonija, Turska, Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države, Urugvaj, Venezuela, Vijetnam, Zambija, Belize, Bolivija, Burundi, Kambodža, Zelenortska Republika,  Kolumbija, Obala Bjelokosti, Kuba, Dominikanska Republika, El Salvador, Fidži, Guatemala, Gvineja, Haiti, Kazahstan, Kenija, Lesoto, Lihtenštajn, Madagaskar, Mali, Mongolija, Moldavija, Namibija, Ruanda, San Marino, Senegal, Sejšeli, Kraljevina Svazi, Tajland, Togo (stanje na dan 11. lipnja 2015.).
Od stupanja na snagu Konvencije, potencijalni posvojitelji koji žele posvojiti dijete iz druge države ugovornice, ne obraćaju se izravno odnosno samostalno nadležnim tijelima druge države.
Osobe koje imaju prebivalište odnosno uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj, neovisno o njihovom državljanstvu, koje žele posvojiti dijete iz druge države ugovornice, nakon dovršenog postupka pred nadležnim centrom za socijalnu skrb radi utvrđivanja njihove odnosno njegove/njezine podobnosti odnosno prikladnosti za posvojenje djeteta (tzv. stručna obrada potencijalnih posvojitelja),  podnose zahtjev za posvojenje Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, kao Središnjem tijelu Republike Hrvatske, s naznakom države iz koje žele posvojiti dijete. Zahtjevu koji se podnosi Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku za posvojenje djeteta iz druge države ugovornice Konvencije,  potencijalni posvojitelji moraju priložiti stručno mišljenje Centra za socijalnu skrb da su podobni i prikladni za posvojenje djeteta, ne starije od godinu dana.
Hrvatski državljani, koji imaju prebivalište odnosno uobičajeno boravište u drugoj državi ugovornici, obraćaju se sa zahtjevom za posvojenje djeteta iz Republike Hrvatske Središnjem tijelu države svog prebivališta odnosno uobičajenog boravišta.
Osobe koje žele posvojiti dijete iz određene države ugovornice, detaljnije informacije o mogućnostima posvojenja mogu dobiti u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

In Portal

Objavljeno: 19.04.2019