Naše različitosti su naše bogatstvo, nikoga ne sudite na temelju izgleda, invaliditeta, bankovnog računa. Ako želite vidjeti kakvi su ljudi zapravo, sve što trebate je - pogledati

 

Snimljen prema istoimenoj knjizi iz 2012. godine, film 'Čudo' je priča o desetogodišnjem dječaku Auggieu koji živi s teškim genetskim poremećajem zbog kojeg od rođenja ima deformirano lice i glavu. Film općenito progovara o brojnim škakljivim pitanjima s kojima se susreću učenici s i bez invaliditeta, kao što je vršnjačko nasilje, klasne razlike, nepripadnost sredini i neprihvaćanje nečije fizičke različitosti.

Priča počinje Auggiem koji uslijed 27 operacija nikad nije mogao normalno pohađati školu i sada ga roditelji odlučuju upisati u školu te maleni Auggie u peti razred kreće s puno straha i nevjerice, boji se kako će svakodnevno biti izložen pogledima, zgražanju i komentarima svojih školskih prijatelja.

Nažalost, njegovi strahovi se obistinjuju već pri prvom susretu sa školskim kolegama. Svakodnevicu su mu činili upravo čudni pogledi, uvrede, zlostavljanja, sjedio je sam u kantini, sve dok malo - pomalo nije jednom, drugom, trećem djetetu pokazao koliko je genijalan u svojoj različitosti, pametniji od većine učenika i zaista pravi prijatelj.

Unatoč tome što nakon nekog vremena Auggie više nije sjedio sam za stolom i dalje su postojali pojedinci s komentarima: "Da sam ja ti, ubio bih se", koji su izrezivali njegovo lice s razredne slike, ali ti učenici su ili potekli od primitivnih, snobovskih roditelja, ili se jednostavno ni roditelji ne znaju postaviti prema različitostima. Sigurno ste kao Osi barem jednom doživjeli situaciju u kojoj fizički zdravo dijete bulji u vas ili nešto pita, a roditelj ga vuče u stranu jer ni sam ne zna kako bi mu objasnio vaš invaliditet.

Osim školskih nezgodacija film progovara i o ostatku Auggieve obitelji i izazovima s kojima se susreću vjerojatno sve obitelji koje imaju osobu s invaliditetom.

Roditelji, u većini slučajeva majke, tako zaustavljaju svoje živote i u potpunosti se posvećuju bolnicama, oporavcima, napretku osobe s invaliditetom. Ali nije sve crno jer je Auggieva mama ipak završila svoj rad nakon sinovljeva polaska u školu. Znači nikad nije kasno posvetiti se sebi i svojim željama.

Sestra Via obožava Auggiea ali... Ima trenutaka kad se osjeća zapostavljeno, kad bi mamu htjela samo za sebe, makar da je pita kako si, što je bilo u školi. Čak i kada dobije mamu samo za sebe nazove ravnatelj iz bratove škole i mama odleti u sekundi. Via je djetinjstvo također provela u bolnici s bratom i mamom, pišući zadaću u hodnicima bolnice i ne žali se posebno, baš kao ni naša stvarna braća koja su, priznali mi to ili ne, često bila negdje sama jer su se roditelji više bavili nama OSIćima. Bez obzira na to Via je ima svoje mjesto pod sucem, pronašla dečka, dobila ulogu u predstavi i ponosna je na brata.

Sve u svemu, 'Čudo' je odličan film, pun ljudskosti i nade da jednom više nitko neće biti zlostavljan i izoliran radi svoje različitosti, invaliditeta ili nečeg trećeg. Da bi se takav svijet dogodio svatko se mora znati izboriti za sebe, baš kao Auggie koji je na kraju primio medalju kao primjer svima. Promijenio je svoje vršnjake na bolje, oplemenio ih. Njegova tiha snaga nadahnula je mnoga srca.

Za kraj, budite ljubazni prema ljudima oko sebe jer svi imaju svoje bitke i ako želite vidjeti kakvi su ljudi zapravo, sve što trebate je – pogledati.

Piše: Anita Blažinović

Objavljeno: 20.02.2018