PITANJE: V. T. (37) Ljute me osobe s invaliditetom koje se žale da im je dosadno, a ni ne pokušavaju pronaći čime bi ispunili vrijeme.

 

I sam veoma dobro znam kako je raditi s invaliditetom, jer usprkos bolesti radim maksimalno i pokušavam obitelji osigurati sve što imaju i druge dobrostojeće obitelji. Baš iz tog razloga ne razumijem čestu potrebu rodbine, poznanika i prijatelja za druženjem i razmjenom misli. Supruga misli da sam postao materijalist i čudak. Čak mi govori da je nesretna, a ima sve što poželi. Stoga bih volio mišljenje treće osobe tj. vas. Nije li sasvim normalno težiti posjedovanju i blagostanju? Vrijeme provedeno u neobaveznim druženjima za mene je nepovratno izgubljeno i nemam volje za prazne razgovore. Čemu me se stoga etiketira kao "stroj za pravljenje novca"?

ODGOVOR: Moderan svijet u kojem živimo ljudima je niji i kompliciraniji. Zavedeni smo blještavilom količine umjesto snagom skromnosti. Zaboravili smo biti jednostavni i samo značenje jednostavnosti.

Možemo biti sretni, ispunjeni, zadovoljni odbacivanjem svih nepotrebnih stvari i ideja koje nam zamagljuju pogled na vlastitu životnu svrhu i druge istine koje smo zaboravili. Zaboravljamo biti zahvalni na malim stvarima, događajima i ljudima koji nam puno znače. Bez obzira na to što nam se trenutno događa, uvijek se dobro prisjetiti da imamo krov nad glavom, hranu na stolu i obitelj. Ljubaznost, razumijevanje i nešto malo vremena koje ćete odvojiti za bližnje ne košta ništa, ali nekome će to biti najvrjedniji dar na svijetu.

In Portal

Objavljeno: 20.02.2018