U obitelji trpim zlostavljanje i služim kao ropkinja
PITANJE: F.C. (20) Živim s mamom i dva starija brata koji su zdravi. Ja sam rođena s malim tjelesnim nedostatkom, ali vidljivim, pa su me često ismijavali u školi. Završila sam srednju školu i željela se upisati na fakultet, ali nismo to mogli financijski
Mama nas je sve financirala, braća su ljenčine i ne rade. Osim povremeno, i tada novac potroše na sebe. Zbog mame trpim njihova zlostavljanja, radim sve umjesto njih, služim im kao rob. Našla sam posao i plaća je mala, ali sve dajem mami kako bi mogli preživjeti. Kad bi mi barem dozvolili da imam mir kad sve napravim po kući, ali i tada me stalno zovu i nešto traže da napravim za njih. Kako da steknem više samopouzdanja i dobijem malo vremena samo za sebe?
ODGOVOR: Draga F. znam da Vam nije lako. Vaše negativno iskustvo iz djetinjstva i, kako kažete, mali ali vidljivi nedostatak, odredili su Vašu daljnju sudbinu. Nije lako odraslima, a kamo li djetetu nositi se s ismijavanjem i neprihvaćanjem. S takvim teretom Vi ste ipak uspjeli završiti srednju školu i time ste dokazali da se možete, usprkos ili u inat svemu, nositi s nepravdom koja Vam je nanesena i zbog toga što se odrasli nisu mogli na pravi način zauzeti za Vas i poštedjeti Vas neugodnosti kroz koje ste prolazili. No, to je prošlost.
Treba se vratiti u sadašnjost i pozabaviti se svojom sadašnjom pozicijom i, ako je situacija zaista takva, kakvom je Vi opisujete ili doživljavate, zauzeti se za sebe. Vaša jaka strana je to što ste zaposleni i imate kakva-takva primanja što nije zanemarivo u današnje vrijeme kad nam je velik broj ljudi bez ikakvih primanja. Vi ste zahvaljujući svojoj upornosti i majci, koja Vas je financirala uspjeli dobiti zvanje, no zar nije roditeljska uloga, između ostalog, upravo pomagati djeci da stanu na svoje noge? To bi svaki roditelj trebao s radošću činiti za svoje dijete.
Dijete mu zbog toga treba biti zahvalno, no od njega se ipak ne smije očekivati i tražiti da se zbog te zahvalnosti stavlja u podređeni i ponižavajući položaj. Budući da sav zarađeni novac dajete u kuću i još k tome praktički vodite kućanstvo, imate pravo porazgovarati najprije s majkom, a tada i braćom, te najaviti kako to više tako dalje neće ići. Dok god Vi budete dozvoljavali da Vas se iskorištava, dokle god ne budete postavili čvrste granice, dotle ćete biti u poziciji "roba koji nema nikakva prava“ od kojega se zahtjeva da šuti i radi onako kako gazda kaže.
Zašto si dozvoljavate neprestano nešto raditi za braću? Želite li time steći njihovu naklonost? Mislite li da će Vas zbog toga više cijeniti i poštivati? Onaj koji daje ima za uzvrat pravo i tražiti, ako to ona strana kojoj se daje sama ne vidi i ne osjeća. Vaša braća ponašat će se prema Vama na opisani način dok god Vi to budete dozvoljavali.
Nemojte se dati svesti na ulogu Pepeljuge. Naprotiv, izađite iz kuće van, pokažite se, ponosno dignite glavu i krenite u osvajanje vanjskog svijeta. U tom svijetu ima mjesta i za Vas. Ako ne tražimo ono što želimo nećemo ni naći. Ako ne izađemo van iz svoje tamnice, nećemo znati kako sunce lijepo sije, kako ptičice lijepo pjevaju, kako negdje postoji netko tko Vam može pružiti ono što Vam sada nedostaje.
Vi ste važna osoba, samoj sebi najvažnija, i zato se hrabro zauzmite za sebe ne bojeći se izaći iz tamnice u koju ste se sami dali zatvoriti.
Svim srcem sam na Vašoj strani!
Anđelka Bunić, prof. def.
Objavljeno: 08.02.2014