Glavna zamjerka filmu je što Raymonda Babbitta, lika kojega tumači Dustin Hoffmann, prikazuje kao autističnu osobu, a zapravo se radi o osobi koja boluje od Savanti sindroma. Ljudi koji boluju od tog rijetkog sindroma imaju ispodprosječnu inteligenciju, ali posjeduju neke genijalne sposobnosti i talente

Prije 25 godina Kišni čovjek, talky-drama o dvojici vrlo različite braće na putu, osvojio je Oskara za najbolji film, a također je bio komercijalno najuspješniji film 1988. godine i tako postao jedna od najuspješnijih filmskih priča. Naročito zapanjuje ogroman komercijalni uspjeh. Naime, Kišni čovjek je sveukupno zaradio 350 milijuna dolara. Takva dominacija na kino blagajnama jedne zapravo male osobne drame ne bi čudila u 70-ima kad su se filmovi poput Lljubavne priče ili Kramera protiv Kramera uzdizali na same vrhove gledanosti jednakom silinom kao i Ralje ili Zvjezdani ratovi. No Kišni čovjek se pojavio 16. prosinca 1988, odmah nakon što su  kino blagajnama harali Umri muški i Tko je smjestio Rogeru Rabbitu, a nakon njega su slijedili Burtonov Batman i žarko iščekivani nastavci Povratka u budućnost, Smrtonosnog oružja i Istjerivača duhova. Koliko je začudan uspjeh Kišnog čovjeka krajem 80-ih, još je nezamislivije da bi takav film doživio sličan uspjeh u današnje vrijeme.

Filmski biznis danas

"Nitko priseban u filmskoj industriji ne bi danas dao Kišnom čovjeku zeleno svjetlo“, danas izjavljuje njegov redatelj Barryy Levinson. Ako bi kojim slučajem i odobrili distribucijju bili bi presretni da se uloženo eventualno povrati. "Tako stvar stoji s filmskim biznisom danas“, kaže Levinson. Danas samo po sebi ne bi bilo dovoljno spajanje tadašnjih najvećih zvijezda Toma Cruisea i Dustina Hoffmana. Film bi eventualno prošao kad bi  autistični Raymond Babbitt bio spasitelj planete Zemlje u borbi protiv svemirskog čudovišta iz druge dimenzije.

Osim što je fenomen po svom komercijalnom uspjehu, Kišni čovjek ostat će upamćenkao film koji je širu javnostt upoznao s autizmom. Iako se danas vode debate koliko je film ispravno prikazao samu bolest i koliko je štete uradio svojim krivim prikazivanjem, neupitno da je Kišni čovjek uperio toliko potrebna svjetla javnosti na ovaj razvojni poremećaj mozga. Svjedoci smo da kad se neka bolest filmski glamurizira hvaljenim glumačkim ostvarenjem,u pravilu dolazi do naglog rasta interesa i investiranja u istraživanje bolesti.
Glavna zamjerka filmu je što Raymonda Babbitta, lika kojega tumači Dustin Hoffmann, prikazuje kao autističnu osobu, a zapravo se radi o osobi koja boluje od Savanti sindroma. Ljudi koji boluju od tog rijetkog sindroma imaju ispodprosječnu inteligenciju, ali posjeduju neke genijalne sposobnosti i talente. To su često osobe koje nisu u stanju obaviti najobičnije svakodnevne radnje, ali, recimo perfektno sviraju klavir ili vrše nevjerojatne matematičke radnje. Sam lik Raymonda Babbitta je inspiriran Kim Peekom, stvarnom osobom, poznatim savantom koji je imao nevjerojatnu moć pamćenja i zapažanja. Kim Peek je preminuo 2009. godine, a ostat će upamćen i po nadimku Megasavant. Baš zbog tog krivog prikazivanja autizma u Kišnom čovjeku, mnogi i danas autizam zamijenjuju sa Savanti sindromom i neopravdano očekuju od ljudi s autizmom slične genijalne osobine.

Pet minuta slave za autizam

Čini mi se da su te zamjerke pretjerane jer se dobro sjećam zašto su ljudi voljeli Kišnog čovjeka i lik Raymonda Babbita. Ljudi su voljeli Hoffmanovo oskarovsko ostvarenje jer je uspio osobi koja je, zbog svojega poremećaja, distancirana od okoline, udahnuti toplinu i bliskost koju osjete i obitelji kod stvarno oboljelih osoba s autizmom. Film ima puno manjkavosti, ali o njima neću pisati jer ovaj tekst nije filmska kritika. Ovaj tekst je podsjetnik koliko film može pomoći da bi se potaknuli neki procesi koji bi inače tekli puno sporije. Stoga ne treba biti prestrog u seciranju koliko je vjeran filmski prikaz nekog invaliditeta. Često je važnija od autentičnosti samog prikaza, činjenica da je neki rijetki proremećaj, inače skriven od očiju javnosti, dobio svojih 5 minuta na holivudskoj sceni.
Branimir Šutalo

Foto: Sanjin Strukić/24sata

Objavljeno: 18.01.2014