Nagrađeno je osam knjiga koje opisuju život s invaliditetom, maštovito ali i racionalno, budući da neki od autor(ic)a i sami imaju iskustva s nekom od teškoća u razvoju

 

Neobična je to bila dodjela književnih nagrada u režiji Schneider Family Book Awards, jedinstvena zbog toga što neki od laureata ne znaju čestito ni nos obrisati, dok drugi još uvijek imaju kompleks zbog pubertetskih akni i mokrih snova.

Uistinu je tako, ne pretjerujemo, jer su pobjednici odabrani u tri kategorije: mala djeca do osnovne škole, pučkoškolarci na pragu puberteta i tinejdžeri. Nagrađeno je osam knjiga koje ruše predrasude o osobama s invaliditetom, maštovito ali i racionalno, budući da neki od autor(ic)a i sami imaju iskustva s nekom od teškoća u razvoju. Svi su pobjednici nagrađeni s pet tisuća dolara, sasvim dovoljno da odvedu roditelje na provod u Disneyland.

Ono što je članove žirija oduševilo nije bio samo slikovit prikaz invaliditeta, nego i zreo te dobro promišljen opis kulturološkog okruženja u kojemu žive.

Jedan od laureata je Hudson Talbott koji je nagrađen za knjigu 'Šetnja riječima' u počasnoj kategoriji za djecu. U ovoj knjizi Talbott dijeli vlastitu priču o suočavanju s izazovom sporog čitanja zbog čega se često osjećao izoliranim i neshvaćenim među razrednim kolegama. Njegova ljubav prema jeziku i njegova znatiželja naveli su ga na čitanje te je postao pripovjedač; nevjerojatno zvuči podatak da je već napisao 27 knjiga za mlade čitatelje. Talbott je svoje pisanje okarakterizirao kao 'slikanje riječima', a njegova je nagrađena knjiga štafelaj za zaigranu maštu.

U istoj kategoriji nagrađen je i Bahram Rahman, koja u svojoj dirljivoj knjizi 'Nebeskoplava klupa' donosi priču o Arii, mladoj afganistanskoj djevojci koja je uzbuđena zbog prvog dana povratka u školu nakon prometne nesreće u kojoj je izgubila nogu. Kako bi se što bolje uklopila u školsko okruženje, Aria sa svojom protetskom 'nogom pomoćnicom' počinje stvarati klupu nebeskoplave boje koja će biti mjesto okupljanja svih razrednih kolega koji će polako usvajati drugačiju 'perspektivu odrastanja' tinejdžerke s invaliditetom.

Knjiga 'Moj grad', autora Darrena Lebeufa, govori o mladoj djevojci oštećena vida koja istražuje svoj grad u pratnji brižnoga oca. Dok posjećuju različita odredišta, poput igrališta, botaničkog vrta, tržnice i koncerata na otvorenom, djevojka poetskim detaljima opisuje nevjerojatan kolorit vlastitog mikrokozmosa, onaj koji se ne vidi, ali intenzivno osjeća.

Elle McNicoll mlada je spisateljica koja ima neurodegenerativni poremećaj, a isti oblik invaliditeta ima i njezina junakinja Addie u knjizi 'Vrsta iskre'. Addie ulaže silan trud kako bi natjerala školski odbor da podigne spomenik vješticama koje su nekada davno završavale na lomači samo zato što su bile drugačije. Ova je knjiga, kaže se u recenziji, istinski 'spomenik ljepoti različitosti'.

Ohrabrujuće je i utješno kada djeca poučavaju starije da se ovaj svijet ne dijeli na 'nas' i 'druge'. Mladi spisatelji(ce) koje smo naveli, a ima ih još, to su spoznali gotovo intuitivno, bez mudrolija nas starijih koje ih uglavnom zatupljuju.

 

Objavljeno: 03.04.2023