Umjesto zvjezdica želimo pristupačnost i spontanost prilikom odabira kino programa, dosta smo bili u redu čekanja

 

Gotovo svaki put kad želim otići pogledati neki film u kino najprije moram provjeriti je li dvorana pristupačna za osobe u invalidskim kolicima i dogodi se da željeni film ili crtić s djetetom mogu pogledati tek nakon dva tjedna kada više nije hit. Na moj konkretan upit kinu zašto je tome tako i zašto ne mogu pogledati crtić s djetetom odgovorili su mi kako jednostavno nisu predvidjeli osobe u kolicima na toj projekciji i u to vrijeme.

Pitam se kada će netko početi osobe s invaliditetom uzimati u obzir onako kako to zaslužuju, bez da čekaju svoj red uvijek i svugdje, pa čak i na kino programu?

Jasno da možda nisu planirali mamu u kolicima koja će sa zdravim djetetom htjeti pogledati crtić, majčinstvo ionako nije  rezervirano za ženu u kolicima, ali nisu oni planirali ni djecu u kolicima na tom istom crtiću iako bi pošteno platili kino ulaznicu.

Čak i kada mogu ući u dvoranu to nikada nije u ravnini s ostalim sjedalima nego ispred, iznad, sa strane, a znalo se dogoditi i pokraj kante za smeće jer  su predviđeni prostori za kolica zapravo mjesta gdje inače stoje kante za  otpatke.

Sve bi se dalo riješiti tako jednostavno, ali treba volje i sluha a toga zapravo najmanje ima. U svakom kinu očigledno postoje neke dvorane u koje se može i one u koje se ne može ući,  zar ne bi  bilo moguće svaki dan staviti svaku projekciju u svaku dvoranu i tako izbjeći ružan, diskriminirajući osjećaj kojeg imam svaki put kad mi kažu kako  nažalost nema sjedala za osobu u kolicima. Bi li tako kino nešto izgubilo?

Ako je u Zagrebu slika ovakva bojim se i pomisliti kako je tek u manje  razvijenim gradovima. Umjesto glamura u dvoranama i velikog broja sjedala bilo bi korisnije da su kino projekcije uvijek dostupne svima.

 

Tekst: Anita Blažinović

Objavljeno: 11.08.2017