Moja profesija i rad na ovoj knjizi omogućili su mi da osjetim kolovoz u malom mjestu pored Neretve, da budem s Ivanom Nikolac na proslavi Velike Gospe, da joj pridržavam noge dok je mama kupa i da je pratim kad ide u Metković u dom za starije osobe

 

U izdanju Zaklade Heinrich Böll objavljena je knjiga narativno-novinarskih priča "Kako ste?" autorice Barbare Matejčić.

Što znači živjeti s psihičkom bolesti, koje sve prepreke mora nadići romsko dijete da bi se školovalo, što prolazi kroz glavu osobi kojoj je čitavo tijelo nepomično, kako preživljavaju obitelji s teškom stigmom nepoželjne nacionalnosti, s kakvim strahovima se bude mlade žene ugnjetavane zbog toga što vole žene, kako izgleda običan dan u životu slijepe osobe? I što ih međusobno povezuje?

"Što zapravo znamo o drugima? Iz tog je pitanja proizašla ova knjiga", kaže Barbara Matejčić.

"Iz želje da zađem u svakodnevicu ljudi koje prethodno nisam poznavala, posebno onih o kojima često imamo već uobličene, zakržljale predodžbe. No, ljudi portretirani u ovih šest priča nisu predstavnici 'svojih skupina', oni ne progovaraju u ime drugih s kojima dijele karakteristiku kojom su znatno obilježeni, već samo u svoje vlastito, jer je to jedino i moguće. Iako su naizgled sasvim različiti – i po tome kako i gdje žive, i po tome što ih je snašlo i kako se s tim nose – ono što ih međusobno spaja jesu predrasude, osuđivanja, nepravde, društvene i institucionalne barijere u koje se zabijaju. Bez obzira o kojoj se osnovi radi – fizičkim ili psihičkim teškoćama, rasi, etničkoj pripadnosti, seksualnoj orijentaciji  – predrasude u svojoj pozadini uvijek imaju isti pokretač: neznanje koje nadomještamo mentalnim okaminama.

Čak i kada bismo htjeli, nemamo svi priliku ulaziti u živote drugih, no zato novinarstvo može posredovati autentično tuđe iskustvo. Moja profesija i rad na ovoj knjizi omogućili su mi da osjetim kolovoz u malom mjestu pored Neretve, da budem s Ivanom Nikolac na proslavi Velike Gospe, da joj pridržavam noge dok je mama kupa i da je pratim kad ide u Metković u dom za starije osobe. Da Jadranku posjećujem u psihijatrijskoj bolnici, da kroz svibanj i lipanj sjedim u Bojaninom razredu, klupu iza nje, i da budem u đačkom domu kada se tamo useljava. Da s Branimirom Šutalom prođem njegov svakodnevni put i slušam ono što on čuje, da Mariju Lovrić promatram dok kuha za svoju obitelj i dok hoda obalom Drave. Da proživim jedno intenzivno ljeto s curama u Splitu. Vrijeme koje sam provela s njima omogućilo mi je da vjerodostojno prenesem ono čemu sam svjedočila i što su mi ispričali, na čemu sam im zahvalna. Ljudi koji su poput njih voljni izložiti svoju krhkost i bol, ali i inat i ustrajnost, daju nam priliku da nam životi drugih budu barem malo manje nepoznanice", istakla je Matejčić.

Božica Ravlić

Objavljeno: 24.02.2016