Roditelji imaju važnu ulogu u prepoznavanju odstupanja u urednom govorno-jezičnom razvoju, zbog što ranije identifikacije i dijagnostike poremećaja te uključivanja u primjerenu terapiju

Razvoj govora, jezika i komunikacije izuzetno je složen proces koji započinje od trenutka rođenja. Pojedini znanstvenici tvrde da ovaj proces započinje još za vrijeme trudnoće. S takvim tvrdnjama se u potpunosti možemo složiti u dijelu koji se odnosi na uredan prenatalni razvoj kao važnu pretpostavku za daljnji uredan rast i razvoj novorođenčeta. Neki od najvažnijih preduvjeta na strani djeteta za uredno usvajanje govora i jezika su uredna razvijena senzorika (prije svega uredan slušni status), uredno funkcioniranje središnjeg živčanog sustava, te uredna građa i funkcija govornih organa. Neka istraživanja pokazuju kako već i novorođenče može razlikovati glas majke od ostalih govornika.

'Metode' ispravljanja govora

Uzroci poremećaja u razvoju govora mogu nastati prije rođenja djeteta (prenatalno), za vrijeme poroda (perinatalno), ili nakon poroda (postnatalno). Možemo govoriti i o poremećajima koji nastaju prije prirodnog ovladavanja materinjim jezikom, ili pak nakon usvajanja baze materinjeg jezika (poslije 3. godine života). Ovdje se nećemo detaljnije baviti prikazom mogućih uzroka poremećaja govora, jezika i komunikacije.

Veliki utjecaj na razvoj govornih, jezičnih i komunikacijskih vještina imaju upravo roditelji i socijalna okolina. Roditelji su osobe koje u prvim danima i mjesecima života pružaju pregršt poticaja za pravilan razvoj predgovornih vještina. Kako se dijete razvija i raste ono stupa u komunikaciju sa sve većim brojem govornika i nalazi se u novim komunikacijskim situacijama, što opet dalje podupire razvoj govora i jezika.
Ponekad su roditelji zabrinuti za razvoj govora i jezika kod svog djeteta. Pitaju se zašto dijete još ne govori, zašto je izgovor nerazumljiv, zašto dijete poznaje i upotrebljava malo riječi, zašto ih dijete ne razumije, a neki su zabrinuti zbog ponavljanja ili zapinjanja u govoru djeteta. Roditelji u takvim trenucima obično uspoređuju govor djeteta s govorom druge djece u obitelji, vršnjaka iz vrtića, slušaju savjete rođaka i prijatelje, te sami poduzimaju određene 'metode' poticanja i ispravljanja govora. U takvim situacijama roditeljima se preporuča potražiti savjet stručnjaka – logopeda.
Roditelji imaju važnu ulogu u prepoznavanju odstupanja u urednom govorno-jezičnom razvoju, zbog što ranije identifikacije i dijagnostike poremećaja te uključivanja u primjerenu terapiju.
Kako prepoznati odstupanja od urednog razvoja govora? Prije svega potrebno je poznavati neke karakteristike uobičajenog razvoja govora kod većine djece.

Razvoj govora prema dobi djeteta

Od rođenja do 2. mjeseca života djeteta, dijete se glasa refleksno, plačem, krikom i vokalizacijom. Takvo glasanje roditeljima signalizira potrebe i stanja djeteta, na što roditelji i reagiraju.
Od 2. do 5. mjeseca dijete počinje uspostavljati svjesnu kontrolu nad slušanjem i izgovorom, dijete počinje gukati, igrati se intonacijom, traži izvor zvuka okretanjem glave, pojavljuje se prvi smješak.
Od 5. do 7. mjeseca dijete počinje brbljati, igra se svojim govornim mogućnostima, producira svoje prve konsonante (p, b i m) ugrađene u jednostavne slogove (pa, ba i ma).
Od 7. do 12. mjeseca dijete sve više brblja i producira sve više slogovnih nizova (pa-pa, ba-ba, ma-ma), često brblja uz socijalni poticaj, oponaša različite govore zvukove. Oko 12. mjeseca uobičajeno se javljaju i prve riječi s značenjem (mama, tata, papa),. Razumijevanje govora roditelja je sve bolje, dijete reagira na zabrane i jednostavne naloge.
Od 12. do 18. mjeseca dijete počinje producirati veći broj riječi, rječnik mu broji do pedesetak riječi, a počinju se javljati i prva spajanja po dvije riječi (Mama papa? Šta to?). Roditelji djetetu postavljaju jednostavne naloge i pitanja koje dijete razumije (Daj pusu! Poljubi bebu! Gdje je oko? Gdje je beba?). S interesom sluša pjesmice i jednostavne priče.
Od 2. do 3. godine u govoru djeteta se uočava značajni porast govornog rječnika, produkcija rečenica od 2 ili 3 riječi, dijete počinje upotrebljavati negacije (ne, nema) i prve zamjenice (ja, ti). Izgovor glasova postaje sve razumljiviji. Sposobno je razumjeti i dva naloga u nizu ( Donesi bebu i stavi je na krevet!).
Od 3. do 6. godine dijete počinje koristiti sve složenije i dulje rečenice, upotrebljava gramatička pravila materinjeg jezika, rječnik je sve bogatiji, ovladava pravilnim izgovorom većine glasova, govor je razumljiv i nepoznatim osobama. Dijete prepričava prošle događaje, voli slušati priče, razvija se sposobnost prepričavanja priča, lako stupa u komunikaciju. Sposobno je svoje želje, potrebe i misli izraziti govorom u skladu s pravilima materinjeg jezika.
Od 6. godine izgovor glasova bi trebao biti u potpunosti u skladu sa sustavom glasova materinjeg jezika, dijete pravilno i vješto koristi gramatiku materinjeg jezika, govorno-jezična razina preduvjet je početka razvoja čitanja i pisanja.

Što dijete misli, a što izgovara

Uvijek kada se koristimo ovakvim sažetim prikazom razvoja govora i jezika potrebno je imati na umu da postoje i individualna odstupanja, te da svako odstupanje ne znači i poremećaj. Neka djeca brže ovladavaju pojedinim aspektima razvoja govora i jezika, a neka sporije.
Jezično iskustvo predškolskog djeteta prilagođeno je njegovim potrebama tako što odrasli preuzimaju glavnu ulogu u razumijevanju. Roditelji najčešće razumiju ono što im dijete želi reći, ali tu ima i pogađanja. Ne možemo biti sigurni što djeca misle. Do treće ili četvrte godine života mnoga su djeca sposobna razgovarati i sa stranim osobama. Tijekom djetetova razvoja govor postaje razgovjetniji jer dijete počinje preuzimati sve aktivniju ulogu u komunikaciji i preuzima veću odgovornost da ono što kaže bude razumljivo. Prvi izričaji su uvijek pojedinačne riječi, zatim dolaze izričaji sa dvije riječi, onda s tri pa s četiri sve dok oko treće godine djeca ne počnu upotrebljavati jednostavne rečenice. Jezik male djece, u ranim fazama usvajanja, izvan konteksta je dvosmislen i nerazumljiv. Stoga, značenje riječi uključuje mnogo više od jednostavnog nizanja riječi, odnosno ovisi o cjelokupnom kontekstu.
Piše: Martina Galeković, profesor logoped

Objavljeno: 05.06.2013