PITANJE: K. T. Poštovani, imam 30 godina i slijepa sam od rođenja. Roditelji su teško prihvatili mene kao takvu i uvijek me uspoređivali s mlađom sestrom koja je uvijek, pa i danas, njihova ljubimica.

 

Nesigurna sam, završila sam srednju školu, ali nikada nisam radila. Ne znam se ponašati u društvu, bojim se, a ipak nedostaje mi druženje. Stalno sam u istom krugu ljudi i, priznajem, frustrirana od ovog života koji imam. Možete li mi dati neki savjet kako da to mijenjam? I mogu li ja to uopće?

ODGOVOR: Poštovana, naravno da je moguće mijenjati ono s čime u svome životu niste zadovoljni. No, pitanje je kako?

Svijest o tome da niste zadovoljni kvalitetom svoga života u kojem bi štošta moglo biti drugačije, može postati pokretačem promjene.
Nasuprot promjeni stoje stanja rezignacije i mirenja s postojećim stanjem u kojem se, koliko god njime nismo zadovoljni, osjećamo sigurnima.

Mnogi se, zbog potrebe za sigurnosti, nikada ne odvaže na promjenu.

Kad odluče mijenjati dosadašnji način života s kojim nisu zadovoljne, osobe s različitim ograničenjima, kakva ste i Vi, imaju pred sobom uvijek daleko teži zadatak, jer moraju nadići i svladati daleko više različitih prepreka, kako vanjskih tako i onih unutarnjih.

To prvenstveno zahtijeva veću vjeru u sebe i veću odvažnost.

Ipak, zbog toga što je nešto teže ostvariti, ne znači da je nemoguće.

U tome je veoma važna potpora obitelji i prijatelja. Iz Vašeg pisma, moglo bi se zaključiti da nemate potporu svoje obitelji i da Vam to teško pada.

No, to što Vas roditelji nisu podupirali i što Vas ne podupiru, na način na koji biste željeli da to čine, ne znači da Vas ne vole.
Dapače, zbog Vašeg ograničenja (nedostatka vida), vjerojatno su imali potrebu pojačano Vas štititi.
Za drugačije postupanje, poticanja i bodrenja, možda sami nisu imali hrabrosti.

Draga K, ono što je Vama potrebno je povezati se najprije s drugim osobama koje imaju ograničenje kakvo imate i Vi. One će vas najbolje razumjeti. To ne znači da morate i ostati isključivo u tom krugu, no zbog toga što ste naveli kako se „ne znate ponašati u društvu“, bolje je najprije birati sigurnija okružja tj. društvo sebi sličnih.

S obzirom da ste nam se javili, pretpostavljam da Vam tako, na isti način, putem društvenih mreža, nije nemoguće uspostaviti veze i s drugim osobama.

U pismu niste spomenuli odakle ste. Ako ste iz Zagreba, bilo bi jako dobro pridružiti se Udruzi slijepih Zagreb, koja nudi različite programe za slijepe i slabovidne osobe i neprestano proširuje ponudu usluga i aktivnosti, potiče ih na što veću samostalnost, čime im podiže kvalitetu života.
I u manjim mjestima također postoje slične Udruge.

Ako ste vjernica, možda bi Vas mogla poduprijeti Vaša župna zajednica? Postoje li u njoj kakve aktivnosti?

Vi ste mlada osoba i prirodno je da imate potrebu za druženjem. To je jedna od primarnih čovjekovih potreba, jača od bilo kakvog tjelesnog, osjetilnog ili drugog ograničenja.

Zato, draga K, krenite hrabro naprijed. Zauzmite se za sebe. Napravite svoj osobni plan, što biste novo i drugačije željeli i mogli napraviti?

U početku, budite zadovoljni i manjim pomacima i promjenama. Najvažnije je krenuti. Neka srce odredi smjer. Vi slijedite!
Ljepotu života možemo upoznati jedino tako da mu odvažno krenemo u susret.

Želim Vam svako dobro!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vesna Hari, Zadruga 'Martinov plašt'

Objavljeno: 14.12.2015