PITANJE: D. K. (42) Poštovani, ovih dana osjećam se tužno i izgubljeno. Imam sina koji mi je bio uvijek na prvom mjestu, čak sam zapostavljala drugo dvoje djece iz straha za njegovo zdravlje. Njegov invaliditet bio je razlog moje brige.

 

Prije tjedan dana pozvao me na razgovor i rekao mi da je homoseksualac. Ima 18 godina, tješim se to je prolazna faza. Osjećam da treba moju podršku, znam nije mu bilo jednostavno progovoriti, a ni sama se ne snalazim. Ne znam jesam li razočarana ili sretna što mi je povjerio svoju seksualnu orijentaciju. Brine me što će reći ostatak obitelji, kako će se odnositi prema njemu, što da ja radim i kako da se ponašam? Svjesna sam moram to podijeliti sa suprugom, obitelji, bojim se njihove reakcije. Kako da prihvatim da je moj sin drugačiji i održim obitelj?

ODGOVOR: Tek nešto više od 30 godina je prošlo od kada se homoseksualnost ili orijentiranost prema istom spolu više ne shvaća kao duševna smetnja ili smetnja ponašanja. Danas veliki dio društva homoseksualnost shvaća kao potpuno normalno spolno ponašanje, iako nažalost i dalje je prisutno neprihvaćanje i izolacija.

Dovoljno strašno što će vaše dijete pojedini poznanici, prijatelji ili rođaci osuđivati i udaljiti se od njega. Vi i obitelj trebali bi biti uz sina, pružati mu svu svoju ljubav i podršku. On je trebao skupiti snagu i podijeliti to sa vama, a vi pokušajte pregaziti svoje predrasude i prihvatiti. Majka je najvažnija osoba u životu i bez vaše podrške bit će mu teško, a ako ste uz njega njegov život bit će neuporedivo lakši. Svi u jednom trenutku moramo razmisliti i donijeti odluku. Vaša odluka je između konzervativnog društva i njegovih predrasuda i vašeg djeteta. Izaberite ono što vam je bliže srcu. Nemojte misliti o tome šta će drugi reći, jer oni su nevažni i ne znače vam ništa u odnosu na vlastitog sina.
Istraživanja su pokazala da u društvu postoji različito viđenje ženske i muške istospolne seksualne orijentacije. Često roditelji tješe sebe misleći to je faza koja će proći. Neke osobe i imaju fazu eksperimentiranja u seksualnim ponašanjima, ali jedan dio ljudi jest istospolne seksualne orijentacije. Majkama je to lakše prihvatiti jer one lakše prihvaćaju i ostalo. U većini slučajeva imaju tu zaštitničku ulogu prema djetetu te ga stoga čuvaju, dok je očevima teže. Ponekad je to ljudima na razini traume. Sve ovisi o stavovima. Događa se da izbace dijete iz kuće ili da ga verbalno i fizički zlostavljaju i da mu onemogućavaju bilo kakvu podršku i razumijevanje. Čuvajte svoje dijete, ne osuđujte ga, pokušaju razumjeti da mu nije jednostavno živjeti u svijetu gdje smo kao "svi" heteroseksualni i u kojem se očekuje ispunjavanje nekih društvenih normi.

Zamislite da se osjećate sami na svijetu i da su svi protiv vas, da su svi ostali drugačiji.

U ovom periodu je roditeljska podrška od iznimne važnosti.

Razumljivo je da vam je bilo teško čuti i prihvatiti, ali je neizmjerno važno da u razgovoru ne dođe do verbalnog i fizičkog napada. Iako znam da nije uvijek tako, dijete bi se u vlastitom domu trebalo osjećati sigurno. Ako ga vi roditelj ne prihvaćate, teško će vjerovati da vrijedi ljubavi i prihvaćanja. I vi kao roditelj imate mu pravo reći da se osjećate žalosno, tužno, da ne razumijete u potpunosti ono o čemu vam govori. Potrudite se naći snage da učite o tome kakvo je vaše dijete i radite na sebi kako biste ga prihvatili. Mislite li da trebate stručnu pomoć, ne ustručavajte se potražiti je, to će pomoći cijeloj obitelji.

Ne moraju nam se sviđati sve osobine ili izbori naše djece. Roditeljska bi ljubav trebala biti temelj i bezuvjetna. Kažete vaše je vlastito dijete drugačije, nije heteroseksualno, već istospolne seksualne orijentacije, no on vas treba i budite mu podrška. Vjerujem trenutno nije lako i jednostavno. Najvažnije je da sina odgojite da bude odgovorna, samostalna osobe sa samopouzdanjem, neovisno o tome koja je njegova seksualna orijentacija.

In Portal

Objavljeno: 03.09.2015