PITANJE: H. D. (24) Poštovani, ne znam što mi se događa već jedan period. Od prije dva ili tri mjeseca srce mi lupa tako jako da imam osjećaj kao da će puknuti ili iskočiti iz grudi. Disanje mi postaje teško kao da ću se ugušiti.

 

Imam cerebralnu paralizu i koristim invalidska kolica, pa ne mogu pasti, no čini mi se kao da ću izgubiti svijest. Obuzme me grozan strah koji ne znam objasniti. Želim pobjeći, a ne mogu ni sebi objasniti zašto. Tražio sam podatke na internetu, ali ne mogu shvatiti radi li se kod mene o prolaznom strahu ili fobiji.

Molim vas, dajte mi neke informacije kako da se postavim. Može li se ovo moje stanje liječiti, koji je uzrok mog straha ili fobije?

ODGOVOR: Svi ljudi pa i oni najhrabriji barem jedanput osjete strah koji je prirodna i zdrava emocija te dio našeg mehanizma opstanka. Taj nam primitivni sistem pomaže da izbjegnemo potencijalno opasne situacije, no takav normalan strah ne mijenja naš svakodnevni život.

Fobija je nekontrolirani strah od postojećeg straha. Bijeg od okolnosti koje uzrokuju strah najočitiji je simptom fobije. Kod određenih fobija javljaju se i drugi fiziološki simptomi kada se suočavate sa nekom situacijom ili objektom koji izaziva fobiju: ubrzan puls, pojačano znojenje, drhtavica, suha usta, osjećaj mučnine, nesvjestice, otežano disanje. Osobu sa fobijom treba posebno motivirati da se sama potrudi i preuzme odgovornost. Mora shvatiti prednosti koje proizlaze iz promjene stava. Fobije su zasnovane na pet osnovnih čimbenika, a to su: neuspjeh i kritike, nepoznato, manje ozljede i male životinje, opasnost i smrt, te medicinski strahovi.

Mnogi istraživači dali su svoje teorije o uzroku i nastanku fobija, no mišljenja se razilaze. Psihoanalitičari smatraju da su uzrok fobija potisnuti konflikti za koje se pretpostavlja da su uzrok velikog straha i izbjegavanja. Prema Freudu, fobija je način na koji ego izbjegava suočavanje sa stvarnim problemom, potisnutim konfliktom iz djetinjstva. Postoje i teorije koje govore o tome da su fobije urođene, da su ostaci od predevolucijskog razdoblja kada je, primjerice, pauk zaista predstavljao opasnost. Smatra se kako fobije mogu biti i stečene i naučene iz okoline, najčešće od roditelja. Djeca dok su mala, obrasce ponašanja usvajaju od roditelja i uče oponašanjem. Ako djeca primijete da roditelj ima strah od nečega, vrlo lako taj strah i dijete može usvojiti. Postoji pretpostavka da postoje genetski faktori u većini psiholoških poremećaja.

Bitnije od toga što uzrokuje fobiju jeste kako je izliječiti. Odlazak kod psihologa je postala svakodnevica u mnogim razvijenim zemljama, čak i stvar prestiža, dok je kod nas još uvijek tabu. Nema ništa loše u tome da se posjeti psiholog koji će vam pomoći da realnije sagledate svoju fobiju, bez predrasuda koje inače postoje, naročito kada je riječ o nekim neobičnijim strahovima. Fobije su izlječive u čak 90 posto slučajeva. No, ako se ne postigne potpuno izlječenje, poboljšanje je važno i značajno. Nažalost, mnogi oboljeli ne obrate se za pomoć stručnjaku ili to učine kasno.

In Portal

Objavljeno: 02.09.2015