Damira Benc iz Fonda za profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom tumači što je to Case Management i što on znači za zapošljavanje brojne OSI populacije

Case management je skup multidisciplinarnih aktivnosti u cilju stvaranja uvjeta za socijalno uključivanje  na svim razinama klijenta s kompleksnim i višestrukim potrebama, uz minimum troškova kroz koje se te aktivnosti mogu ostvariti. Case management omogućava pristup pružanju usluga, koji je fokusiran na određenog klijenta, uvažavajući njegove individualne potrebe.

Case management kao cjelovit pristup pružanju usluga klijentu razvijao se u Sjedinjenim Američkim Državama u okviru zdravstvenog sustava i sustava socijalne skrbi. Metoda case managementa prihvaćena je i primjenjuje se u Europskoj uniji, i cijelom svijetu.
Koristi se više definicija case managementa, a svaki stručnjak koji ga provodi primjenjuje onu koja je najbolje usklađena s njegovim radnim mjestom i sferom djelovanja. Kroz pristup case managementa stručnjak koji vodi slučaj primjenjuje svoju cjelokupnu naobrazbu u cilju rješenja konkretnog slučaja.  U procesu profesionalne rehabilitacije case manager je ključna osoba koja upravlja svim aktivnostima vezanim uz klijenta – rehabilitanta, vodeći računa o interesu klijenta, interesu institucije, te interesu čitavog društva.
Cilj procesa case managementa je osiguranje pružanja usluga potrebnih klijentu bez zastoja i zapreka. Krajnji cilj u odnosu na klijenta je samostalan život i potpuna socijalna uključenost. Osim ostvarenja ovog cilja, za društvo je važan cilj i da se za što manje uloženih sredstava u proces učini što više i što efikasnije. I upravo tu sustav prepoznaje značaj case managementa koji kroz svoje aktivnosti i mjere postiže najbolje i najisplativije rezultate. Case manager djeluje u procesu kao dobar gospodar, i štedi novac naručitelja usluge, jer klijenta upućuje ciljano u druge sustave u skladu s njegovim individualnim potrebama. U procesu case managementa fokus je na individualnim potrebama određenog klijenta, uz uvažavanje bio-psiho-socijalnog modela procjene potreba za stvaranje uvjeta, kako klijentu, tako i case manageru, za provođenje ciljanih aktivnosti u različitim aspektima života klijenta na koje utječe njegov invaliditet, kako bi se klijentu pružila prava i konkretna usluga u skladu s njegovim stvarnim potrebama. Case management kao pristup pružanju usluga ulazi u segmente sustava zdravstva, sustava socijalne skrbi, te sustava profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja. Case manager, pri susretu s konkretnim problemom klijenta, kroz proces case mangementa, vodeći računa o realnim potrebama klijenta, umrežava sve ove sustave u cilju  organiziranja pružanja konkretnih usluga orijentiranih prema klijentu, ali i vodi računa o prioritetima naručitelja usluga. Takav pristup zahtjeva standardizirana pravila postupanja, adekvatnu organizacijsku strukturu podrške pružanja usluga, case managere – osoblje koje ima osnovno obrazovanje iz društvenih znanosti , te programe i planove koji omogućavaju organizaciji, u kojoj case manager radi, da prati i analizira rezultate svakog konkretnog slučaja case managementa, u cilju daljnjeg razvoja same organizacije, ali i kao poticaj za iniciranje promjena politika na nacionalnoj razini. Nadalje, case manager i organizacija u kojoj rad moraju održavati ujednačenu razinu kvalitete u pružanju usluga svakom pojedinom klijentu, ali i prema široj populaciji. Dakle, case management možemo promatrati s nekoliko različitih stajališta:
1.   organizacijskog – jedan voditelj slučaja – stručnjak, koji je institucionalno pozicioniran;
2. interdisciplinarnog – sudjelovanje specijaliziranih stručnjaka (unutar institucije case managera i unutar sustava koji djeluju u procesu case managementa, što zahtjeva koordinaciju i kooperaciju između sustava)
3.  administrativnog – transparentno i učinkovito postupanje kroz standardizaciju svih postupaka unutar svih institucija uključenih u cijeli proces
4. stručnog – orijentiran prema klijentu i prema ostvarenju zajednički utvrđenog cilja. Klijentu se pruža potpora, i osnažuje ga se i motivira tijekom cijelog procesa.  Također je potrebno kontinuirano vršiti koordinaciju i jačati kooperaciju klijenta i institucija
5. socijalno-političkog – senzibiliziranje neposredne okoline i društva u cjelini na  probleme koji se javljaju tijekom provođenja procesa, kako bi se mijenjanjem postojećih politika i ciljeva na lokalnoj i državnoj razini utjecalo na stvaranje povoljnih uvjeta za rješavanje tih problema. Ovakav način organiziranja procesa case mangementa osigurava ujednačenu kvalitetu pružanja usluga svakom pojedinom klijentu, transparentnost načina pružanja usluga, uz učinkovitost (efektivnost) i djelotvornost (efikasnost). U procesu case managementa posebno moramo voditi računa o korelaciji cijene i učinkovitosti procesa u odnosu na individualne potrebe klijenta, kao i prioritete i politike naručitelja usluge.
Case management je posebno značajan u pružanju usluga klijentima koji imaju kompleksne potrebe, kojima je potreban pristup širokom spektru usluga i različitih načina pružanja usluga.

Cilj procesa case managementa je osiguranje pružanja usluga potrebnih klijentu bez zastoja i zapreka. Krajnji cilj u odnosu na klijenta je samostalan život i potpuna socijalna uključenost

Za klijenta su ostvarive, između ostalih, slijedeće koristi: bolja kvaliteta usluge, koja utječe i na bolje sveukupne rezultate; kontinuirano osnaživanje i praćenja napretka klijenta; direktno uključivanje klijenta u donošenje odluka; olakšan pristup raspoloživim uslugama. Osim za klijenta, case management donosi koristi i za pružatelja usluga, i to: standardiziran postupak: podijeljenu odgovornost za rezultate, u skladu sa svojim nadležnostima i mogućnostima; interakcija između klijenta i stručnjaka je fokusiranija, te omogućuje bolje korištenje radnog vremena stručnjaka i dr. Kako bi se omogućilo pružatelju usluge da pruži najbolju moguću uslugu, case manager treba s njim razviti odnos koji je baziran na međusobnom povjerenju .
Iako case management donosi značajne rezultate i koristi, postoje i situacije u kojima nije učinkovit, i kada njegova primjena ne daje željene rezultate:
kada klijent nema volju i motiv za sudjelovanje u procesu
kada se radi o uslugama koje imaju izrazito veliki broj klijenata unutar institucije
kada klijenti iskoriste uslugu u vrlo kratkom vremenu
U slučaju navedenom pod 2. i 3. mogu se koristiti neki od elemenata case managementa u radu s klijentima.
Kroz proces case managementa, uvažavajući prethodno navedene principe, upravljamo ne samo problemom koji je predmet konkretnog case managementa, već i sustavom u cjelini.
Case management primjenjiv je u društvenoj zajednici na tri razine:
mikro razina – konkretan pristup case managera klijentu u konkretnom postupku
mezo razina – pristup procesu case mangementa unutar institucije u kojoj radi case manager
makro razina – razvijanje strategija na lokalnoj i nacionalnoj razini u cilju promjene politika i senzibiliziranja društva u cjelini
Upravo ovakva rasprostranjenost case managementa u svim razinama društva omogućava, kroz praksu i rezultate case managementa u konkretnim slučajevima, utjecanje na promjene i razvoj politika u širem kontekstu, kao i senzibiliziranje društva o korisnim učincima case managementa putem ciljanog i učinkovitog trošenja proračunskih sredstava koje rezultira efikasnim socijalnim uključivanjem osoba s invaliditetom u sve sfere društva.

Case manager (voditelj slučaja)

Case manager je educirani stručnjak koji vodi proces case managementa. On ne pruža potrebne usluge klijentu, već posreduje između klijenta i pružatelja usluge.  Osnovna načela rada case managera su komunikacija – kooperacija – koordinacija.
U odnosu na klijenta case manager mora: utvrditi i znati što je klijentu potrebno; voditi računa o cijenama i kvalitetama usluga na tržištu; kontrolirati usluge – evaluiranje usluga u odnosu na napredak koji je klijent ostvario radio korištenja određene usluge (postignut cilj / djelomično postignut cilj / nije postignut cilj); razvijati partnerski odnos s klijentom (prava i obveze propisana ugovorom); u svakom trenutku biti usmjeren na cilj.  U odnosu na pružatelja usluge case manager mora: prevladati probleme vezane uz nedostatke usluga (važnost mikro-mezo-makro komunikacije); razvijati partnerski odnos u kojem će naći zajedničke poveznice i razmjenjivati relevantne informacije.

Razine potpore klijentu

U kontaktu s klijentom case manager pruža slijedeće razine potpore:
1. Informacija – case manager prikuplja općenite informacije o klijentu i upućuje ga u prava i mogućnosti na općoj razini
2. Savjetovanje – vodi se kao detaljan razgovor s klijentom u kojem se sagledava njegova situacija. Case manager ne ulazi u kompleksnost klijentova problema, već ga usmjerava prema institucijama gdje može ostvariti prava . Nadalje, daje klijentu jasan pregled situacije, i procjenu svega što klijentu treba, bez obzira da li postoje sredstva za pomoć . Također, case manager daje klijentu informaciju o tome što treba očekivati ako uđe u proces case managementa.
3. Intervencija u slučaju krize – odnosi se na izvanredne situacije koje se ne mogu predvidjeti, ali kada se dogode, potrebno je brzo djelovanje. U ovakvom slučaju dolazi do zastoja u rješavanju osnovnog problema, dok se ne riješi kriza.
4. Osiguranje egzistencije (materijalna potpora) – klijenta se informira o pravima u vezi  financijske potpore, te od kojih institucija može ostvariti financijsku potporu za vrijeme trajanja postupka case managementa.
5. Case management – obuhvaća sve prethodne razine potpore klijentu

Ključne funkcije case managera

U procesu case manager ima tri ključne funkcije (tzv. „magični trokut“) koje su u međusobnoj korelaciji: zastupnik (zastupanje interesa klijenta, a ne zastupanje klijenta) – agent (pronalazak rješenja koja su klijentu potrebna i posredovanje za pružanje potrebnih usluga) – izbacivač (olakšava pristup uslugama, i istovremeno prati učinkovitost i troškove usluga).

Profil kompetencija case managera

Case manager mora imati dobra temeljna znanja u vlastitom zanimanju uz usavršavanje kroz rad i praksu. Profil kompetencija case managera mora imati četiri osnovna aspekta:
stvarna profesionalna kompetencija (komunikacijske vještine, organizacijske vještine, poznavanje organizacijskih struktura, poznavanje socijalnih infrastruktura i struktura opskrbe i dr.)
osobna kompetencija (izgradnja mreže poznanstava, sposobnost izgradnje menadžmenta znanja, podučavanje)
socijalna kompetencija (sposobnost komunikacije, kooperacije, koordinacije, rješavanja konflikata)
metodička kompetencija (sposobnost i spremnost za osobni razvoj).

Case manager i profesionalna etika

U svom radu case manager mora se voditi načelima profesionalne etike koja se očituju kroz opća načela profesionalnog djelovanja (načelo nediskriminacije; poštivanje pravila struke; izvršavanje radnih zadataka u roku i točno); odnos prema klijentima (klijenta držati u granicama realiteta; partnerski odnos; otvorenost; „pomoć za samopomoć“); odnos prema suradnicima (tolerancija – uvažavanje prema različitim mišljenjima; kolegijalnost; komunikacija; razvijanje timskog rada); odnos prema pripadnicima drugih zanimanja (uvažavanje različitih mišljenja, razvijanje kolegijalnosti, spoznaja vlastitih ograničenja); odnos prema institucijama (razvijanje partnerskog odnosa; komunikacija; koordinacija aktivnosti između različitih institucija, te između institucije i klijenta) i ponašanje u javnosti.

Temeljni elementi case managementa

Temeljni elementi procesa case managementa su: 1. procjena, 2. plan mjera, 3. provedba, 4. evaluacija. Navedeni elementi provode se u šest koraka: primanje, procjena, planiranje pomoći, provedba, praćenje i evaluacija. Za uspješnu provedbu procesa moraju se primjenjivati svi elementi. Elementi case managementa mogu se u praksi primjenjivati različito u odnosu na različite usluge koje se pružaju klijentu. Proces može biti relativno kratak i orijentiran na pojedini zadatak, ili može biti duži i orijentiran na cijeli proces. Fokus procesa može biti usmjeren prema  osnaživanju klijenta  ili rješavanju njegovog problema.
Prije početka procjena stanja i potreba klijenta, nakon ulaza klijenta u sustav, potrebno je definirati sljedeće:
da li je case management u konkretnom slučaju doista potreban
tko ocjenjuje potrebu za case managementom
koje uvjete osoba treba ispuniti da bi ušla u proces case managementa
tko procjenjuje osobu koja ulazi u proces case managementa
kakva su očekivanja klijenta od ulaska u case management
tko plaća uslugu case managementa u konkretnom  slučaju
kakva je funkcionalna sposobnost klijenta, te razina njegove dijagnoze
koliko je drugih institucija nadležno u pružanju potpore klijentu
kakva je socijalna okolina klijenta
koliko je aktera uključeno u rješavanje problema (institucije i osobna okolina klijenta)
Tijekom primanja klijenta u sustav potrebno je pravovremeno djelovati, i klijentu uputiti podršku koja mu je potrebna; obavijestiti ga o samom procesu primanja; svaku osobu koja neće biti prihvaćena kao klijent, informirati o drugim mogućnostima, odnosno kada je god to moguće uputiti ga u službe koje će mu moći pružiti potrebne usluge; svakom klijentu dati sve informacije o uslugama koje će se provesti, kao i pravima i obvezama klijenta i pružatelja usluge.
Nakon što se utvrde odgovori na navedena pitanja započinje se s procjenom stanja i potreba klijenta.

Procjena stanja

Procjena stanja je proces koji se kontinuirano ponavlja tijekom procesa. Stoga valja razlikovati procjenu koja se vrši u kriznim situacijama za potrebe krizne intervencije, dodatne procjene koje se vrše tijekom procesa, ako se za to pokaže potreba, i početne procjene koja se poduzima u svrhu izrade plana pomoći. Pri procjeni vrši se detaljno i sistematsko ispitivanje stanja klijenta (financijska situacija, zdravstvene potrebe, samostalnost u životu, razina socijalne uključenosti, stanovanje, emocionalne potrebe i sl.), te se posebna pažnja obraća potrebama i željama klijenta (klijent je aktivno uključen u proces procjene i donošenja odluka). Procjena se provodi temeljem Međunarodne klasifikacije funkcioniranja, onesposobljenosti i zdravlja. Procjena stanja je kompleksan proces kojemu se teško može predvidjeti trajanje. Case manager mora pozorno pratiti ponašanje, držanje i način govora klijenta, kako bi mogao što pravilnije ocijeniti njegovo stanje. Od presudne važnosti je volja klijenta za sudjelovanje u procesu case managementa. Case manager treba u svakom trenutku imati na umu kako proces case managementa nije obvezan – klijent može samo tražiti određene informacije ili određene usluge, te nema želju sudjelovati u cjelovitoj procjeni stanja ili planiranju pomoći. Klijent mora imati volju i biti motiviran za sudjelovanje u procesu. Ako je klijent u krizi, treba mu pomoći oko izlaska iz krizne situacije, pa se onda preusmjeriti na procjenu stanja. U ovom koraku case manager dobije puno informacija, ali mora ostati orijentiran isključivo prema zadanom cilju, kako bi uz suradnju s klijentom što  bolje definirao sve zadatke koji se trebaju poduzeti. Nakon definiranja zadataka, case manager prezentira cijeli slučaj timu stručnjaka unutar svoje organizacije/institucije. Sastav tima ovisi o individualnim potrebama klijenta. Cilj prezentacije je dogovor o mogućnostima provedbe case managementa. Na završnoj sjednici tima, na kojoj se odlučuje o potrebi provođenja case managementa u konkretnom slučaju, mora biti prisutan i klijent. Najčešći razlog za odustajanje od postupka case managementa, je odustajanje klijenta od procesa, jer uviđa kako kroz proces case managementa stječe određena prava, ali i određene obveze. Posebno je važna temeljita priprema u fazi procjene za učinkovito izvršenje daljnjih faza u  procesu case managementa.

Izrada plana pomoći/mjera

Nakon procjene i zajedničke odluke (klijent – case manager – stručni tim) slijedi izrada plana pomoći. U ovoj fazi case manager mora biti fokusiran na utvrđeni cilj, kako bi što bolje mogao utvrditi koje mjere, odnosno aktivnosti imaju prioritet u provođenju, imajući u vidu socio-ekonomsko okruženje klijenta i u kojem opsegu ono utječe na njegov rad, odnosno rehabilitaciju. Case manager, uz pomoć tima, priprema plan pomoći, ali ga mora završiti uz sudjelovanje klijenta (klijent mora aktivno sudjelovati). Klijent mora znati svoje prioritete, ali mora biti upoznat sa svime onime što sam mora učiniti, kako bi se ciljevi ispunili. Cilj/ciljevi mogu biti mali, konkretni i kratkoročni, ili veliki i koji se trebaju realizirati dugoročno, ali je bitno da se u planu pomoći postavljaju ostvarivi ciljevi. Ako su preširoko postavljeni, treba ih podijeliti u manje korake. Ovakav individualan pristup omogućuje case manageru da uvidi sve barijere (male i velike) koje stoje na putu ostvarenja cilja, kako bi mogao izraditi što realiniji i što učinkovitiji plan.  U ovoj fazi planiranja, nije moguće predvidjeti hoće li se za sve zadane mjere/aktivnosti moći ostvariti potrebne usluge, stoga je vrlo važno osmisliti alternative. Dva osnova cilja koji su potrebni u planiranju su ostvarivanje financijske potpore i ostvarivanje socijalne potpore, uz postavljanje ostalih ciljeva koji su u skladu s individualnim potrebama klijenta, primjerice mobilitet ili način komunikacije. Potrebno je pružiti klijentu osjećaj uključenosti u izradu plana i osigurati sve kako bi klijent u potpunosti razumio plan i sve što on podrazumijeva. Moguće je da i neki drugi pružatelj usluga provodi postupak case managementa u odnosu na aktivnosti iz svoje nadležnosti, te je potrebno paziti kako ne bi došlo do paralelnog provođenja istih aktivnosti. Stoga se mora kontaktirati takvog pružatelja usluge i u koordinaciji s njim uskladiti plan pomoći.  Izrada plana pomoći završava sklapanjem ugovora s klijentom, o međusobnim pravima i obvezama. Plan pomoći treba biti usmjeren na postizanje vještina koje će klijentu omogućiti samostalnost, uključivanje na tržište rada, te zaključenje slučaja od strane case managera.

Provedba

U fazi provedbe,  izvršavaju se sve aktivnosti sukladno utvrđenom planu, iako se i za vrijeme planiranja već počinje s provedbom nekih mjera. Case manager mora pratiti što partneri iz drugih institucija rade za klijenta. Određene usluge može pružiti case manager, ali na veliku većinu nema utjecaja, već samo posreduje između klijenta i pružatelja usluge. Direktna usluga  odnosi se na konkretan rad s klijentom, kao i rad za klijenta, na način da mu se omogući pristup informacijama, uslugama (ovisno o individualnim potrebama klijenta) i upućivanjem u nadležne institucije. Svakom klijentu se daje potpora u kriznim situacijama, kako bi se osigurala sigurnost klijenta i sigurnost drugih. Također, klijentu se treba pružiti podrška, kako bi ostvario svoj individualni plan, te mu se treba omogućiti pristup svim bitnim informacijama koje su vezane uz njegove potrebe i opcije.
U fazi provedbe, dolazi do izražaja koordinacija između sustava koji vrše usluge, koja podrazumijeva poznavanje uloge drugih pružatelja usluga, kako bi se stvorilo radno okruženje i međusobna suradnja. Također, kroz koordinaciju može se lakše i jednostavnije identificirati česta nerazriješena pitanja, kao i mogući nedostaci, te dupliciranje usluga.

Budućnost profesionalne rehabilitacije je u individualizaciji mjera, usmjerenih ka pojedincu koji je dodatno motiviran, čime se ostvaruju uštede u sustavu

Uz provedbu mjera kontinuirano se provodi nadzor, koji prvenstveno služi usklađivanju plana mjera s razvojem situacije i napretkom procesa. U nadzoru dolazi do izražaja i odnos koordinacije i kooperacije (klijent – case manager - institucije), te sve mane i prednosti tog odnosa. Također važno je voditi računa i o konkretnim željama i idejama klijenta, kao i konstantno osnaživati i motivirati klijenta. Kroz konkretni slučaj, osim individualne strane vezane uz određenog klijenta, utvrđuju se slabosti i prednosti sustava. Dakle, case management ne upravlja samo konkretnim problemom klijenta, već i čitavim sustavom. Pomoćni plan se konstantno nadzire kako bi se utvrdili ostvareni ciljevi i uklonile eventualne prepreke koje su se pojavile. Nadalje, kontinuirano se vodi evidencija kontakata s klijentom i komunikacije s drugim pružateljima usluga, u odnosu na individualne potrebe klijenta, koja također olakšava nadzor procesa.

Kako se slučaj privodi kraju, klijentu se mora omogućiti sudjelovanje u izradi plana o izvršenju, kao i o potrebi dodatnih nadzora i kontrola. Završna izvješća trebaju se izraditi u suradnji s klijentom, što omogućava dobivanje korisnih povratnih informacija, daje priliku klijentu da se kritički osvrne na čitav proces, na sve ostvarene ciljeve, te da se identificira eventualna potreba praćenja i nakon što proces završi.

Evaluacija

U posljednjoj fazi procesa provodi se završna evaluacija, te se procjenjuju svi dobiveni rezultati. Ocjenjuju se sve poduzete mjere, cijeli proces, te na koji način i u kom opsegu je postignut cilj. Svi koraci, sve aktivnosti u procesu moraju biti dokumentirani. Iz dokumentacije moraju biti razvidni svi detalji vezani uz proces (npr. koja institucija je nadležna za provođenje koje mjere). I u procesu evaluacije koristi se Međunarodna klasifikacija funkcioniranja, onesposobljenosti i zdravlja. U odnosu na cilj, kroz evaluaciju se utvrđuje da li je postignut u cijelosti, djelomično ili nije postignut. Evaluacija se osim u konačnoj fazi mora raditi konstantno kroz čitav proces (periodično – po isteku vremenskog razdoblja ili nakon provedene mjere), te jedan cilj može biti evaluiran nekoliko puta tijekom procesa. Cilj se ne može uvijek ispuniti  (ali to ne znači neuspjeh procesa case managementa, niti case managera), jer su se tijekom procesa mijenjali određeni uvjeti vezani uz klijenta i njegovu neposrednu i širu socio-ekonomsku okolinu.

Pismenim izvješćem kojeg potpisuju klijent i case manager završava proces. Klijentu treba omogućiti da sudjeluje u evaluaciji svih pruženih usluga. Završno evaluiranje provodi se nakon provedbe svih mjera. Obavezno se moraju obuhvatiti i svi propusti u procesu, koji bi omogućili bolje rezultate, kako bi se isti mogli ispraviti i izbjeći u novim slučajevima.

Zaključak

Budućnost profesionalne rehabilitacije je u individualizaciji mjera, usmjerenih ka pojedincu koji je dodatno motiviran, čime se ostvaruju uštede u sustavu. I upravo u tome je vrijednost case managementa, kao sustava upravljanja, procesom profesionalne rehabilitacije, vodeći računa o ispunjavanju individualnih potreba klijenta, uz maksimalnu učinkovitost (efektivnost – odabrati prave cijene – jeftino, ne znači uvijek i povoljno) i djelotvornost (efikasnost – raditi prave stvari na pravi način).

Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom je u suradnji s partnerima (BBRZ, HZZ, Udruga OSVIT), razvio prijedlog hrvatskog  modela profesionalne rehabilitacije, te su ojačani kapaciteti stručnih radnika koji će raditi u profesionalnoj rehabilitaciji čime je Fond ispunio jednu od svojih glavnih zakonskih nadležnosti. Izrađeni prijedlog modela profesionalne rehabilitacije za Republiku Hrvatsku vodi računa o ekonomičnosti i učinkovitosti uloženih sredstava, između ostaloga i uvođenjem procesa case managementa,  te je u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom. Donošenjem Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (čije se donošenje očekuje tijekom 2013.) stvorit će se preduvjeti za uspostavu sustava profesionalne rehabilitacije. Ono o čemu će trebati voditi računa prilikom uvođenja sustava profesionalne rehabilitacije i provođenja procesa case managementa je potreba da se osigura case management  kao pozitivno iskustvo za klijenta, kojemu omogućava postizanje zadanih ciljeva, alternative u slučaju kad se utvrde određene prepreke, a s druge strane da se društvu osigura ekonomično i efikasno trošenje sredstava.

Damira Benc, dipl. iur.
(Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom)

Objavljeno: 25.05.2013