O položaju žena s invaliditetom društvu, zastupljenosti osoba s invaliditetom u političkom životu i na tržištu rada te o drugim temama od životnog značaja za OSI populaciju, naš je novinar razgovarao s bivšom saborskom zastupnicom Ljubicom Lukačić, danas pomoćnicom ravnatelja ustanove URIHO.

 

Gospođo Lukačić, svjedoci smo stalnog kršenja prava i nasilja nad ženama. Kakav je položaj žena s invaliditetom u Hrvatskoj?

- Žene s invaliditetom u RH višestruko su diskriminirane. Više od 200.000 žena s invaliditetom u RH ne uživa ravnopravnost i, nažalost, najčešće nisu zaštićene od nasilja koje trpe. Ženama s invaliditetom potrebna je podrška kako bi se osnažile i za borbu sa svim vrstama diskriminacije. Potrebno je steći hrabrost i biti svjesna svoje vrijednosti, ne odustajati od svojih ciljeva. Republika Hrvatska mora učiniti više za zaštitu svih žena, pa tako i žena s invaliditetom.

Od 1. siječnja ove godine na snazi je novi Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji kojim se poslodavce želi potaknuti na otvaranje novih radnih mjesta i za građane koji su dosad zbog svog invaliditeta bili teško zapošljivi. Jesu li osobe s invaliditetom na tržištu rada i dalje u neravnopravnom položaju, unatoč dobrom radnom zakonodavstvu?

- Imam podatak da se od 1. siječnja 2015. zaposlio velik broj osoba s invaliditetom, međutim mene zanima koliko će od njih doista ostati u svijetu rada. Ako se temeljem novog zakona zaposli i jedna osoba s invaliditetom više u odnosu na prethodni zakon to je svakako za podržati, ali nisam zadovoljna time što su nam novi propisi donijeli niz nelogičnosti zbog kojih je teško raditi u bilo kojem segmentu problematike OSI.

Očekivali smo da ćemo konačno u RH znati tko je osoba s invaliditetom i da će vještačenje postati jednostavnije i na jednom mjestu. Od svega toga dobili smo samo to da će se sve vrste vještačenja odvijati na jednom mjestu, dok je sve ostalo zamršenije, a konačni rezultat i nadalje nije poznat.

Nismo riješili osnovnu i najvažniju stvar, a to je da znamo tko je osoba s invaliditetom. Nema vještačenja u svrhu utvrđivanja statusa OSI, niti pojedinac može sam tražiti vještačenje. Sve to važno je i za zapošljavanje OSI.

Žao mi je što imamo pravnu nesigurnost kad su OSI u pitanju.

U Saboru RH, u kojem ste i Vi prije četiri godine bila zastupnica, u njegovom sadašnjem sazivu nema osoba s invaliditetom koje bi predstavljale više od pola milijuna građana ove zemlje. Nije li i to jedna vrsta diskriminacije i zanemarivanja jedne goleme društvene manjine, što osobe s invaliditetom svakako jesu?

- Nije dobro što u parlamentu nema nikog tko bi predstavljao OSI na način da razumije u potpunosti problematiku. U odnosu na prošli saziv Hrvatskog sabora otišli smo nekoliko koraka unatrag i to nije dobro za RH. No, svi znamo kako se biraju zastupnici u Hrvatski sabor, te se iskreno nadam da će u slijedećem sazivu sjediti osobe koje će primjereno predstavljati OSI i boriti se da zakoni koji reguliraju problematiku OSI budu provedivi kako bi život OSI bio dostojan čovjeka.

Dok ste bili zastupnica u saborskim klupama, koliko je bilo moguće utjecati na izradu zakona koji imaju veze s osobama s invaliditetom?

- Bilo je moguće utjecati na izradu zakona, ali da biste to mogli morate doista dobro poznavati problematiku i biti u neprestanom kontaktu s osobama s invaliditetom i njihovim udrugama. U vrijeme kada sam ja bila zastupnica veliki broj zakona je doživio promjene u pozitivnom smislu u odnosu na osobe s invaliditetom. Neke zakone je trebalo mijenjati i u terminološkom smislu, a to je velik posao kada, nažalost, imate još i danas osoba s invaliditetom koje misle da su osobe s posebnim ili dodatnim potrebama. Možete misliti što tek drugi misle o nama kada sami tako mislimo o sebi. Žao mi je što i danas imamo propise koji su teško provedivi, pa čak i nove. To znatno otežava život osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima. Vjerujem da će se to promijeniti te da će propisi postati svima razumljivi i provedivi.

Brojne države Europske unije u tijelima vlasti imaju osobe s invaliditetom, no kod nas u Hrvatskoj, osim pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, nemamo više nikoga tko bi se zalagao za naša prava i sveukupni boljitak. Što bi trebalo napraviti da se sadašnje stanje izmjeni?

- OSI trebaju se više aktivirati i u društvenom i političkom životu, trebaju biti aktivniji i u svojim udrugama, a prije svega trebaju ulagati u svoje obrazovanje. Što se više obrazuju OSI će lakše pronalaziti posao, a time će biti zadovoljnije i svjesnije svojih vrijednosti, te će se lakše odlučivati na politički angažman. Sve političke stranke trebale bi omogućiti OSI aktivnije sudjelovanje na izborima, kako lokalnim tako i parlamentarnim, na način da na liste uvrštavaju OSI. Dakle, to je jedan proces koji će, nadam se, zaživjeti.

U Njemačkoj nakon kancelarke Angele Merkel, najodgovorniju funkciju ima ministar financija Wolfgang Schäuble koji je osoba u invalidskim kolicima. Postoji li u Hrvatskoj netko poput njega da bi mogao obnašati tako odgovornu funkciju?

- Nadam se da ne očekujete da vam ja sada kažem ime neke osobe. Vjerujem da u Hrvatskoj ima pametnih, obrazovanih i sposobnih ljudi i među OSI. Invaliditet ne mora biti prepreka za obavljanje bilo koje funkcije. Osobe s invaliditetom su, prema statistici, vrlo odgovorni radnici, tako da sam sigurna da bi bilo koju funkciju mogla obavljati i OSI, naravno uz poštivanje bar razumne prilagodbe.

Razgovarao: Marko Damjanović

Objavljeno: 17.03.2015