PITANJE: D. J. (29) Poštovani, muž me nakon dva tjedna braka u 6. mjesecu trudnoće otjerao od sebe kod mojih roditelja, počeo me psihički maltretirati i govoriti da bi me ostavio i da nisam trudna.

 

Ipak, nakon poroda vratila sam mu se s našom curicom, a kao da ionako nije bilo teško, djevojčica je prerano rođena i ima lakše poteškoće. U posljednje vrijeme suprug me ponovno počeo vrijeđati i okrivljavati za zdravstveno stanje naše kćeri. Rekao je da me ne voli, da ne osjeća ništa za dijete, a nedavno mi je priznao da si je odmah nakon vjenčanja našao ljubavnicu s kojom je i danas. Nju navodno voli jer je savršena, za razliku od mene. Sve ove mjesece provela sam u velikoj patnji i boli.

Zanima me može li se ovaj slučaj prijaviti kao psihičko zlostavljanje i kakva je procedura? Trebam li priložiti kakve dokaze, kao što su SMS poruke ili navesti svjedoke. Također me zanima vodi li se psihičko zlostavljanje kao kazneno djelo i kakve su posljedice? I koje su opasnosti za mene ako se u sve to upustim?

ODGOVOR: Poštovana, prema čl. 4 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 137/09, 14/10, 60/10), nasilje u obitelji je svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito: (...) psihičko nasilje, odnosno primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili komuniciranja s trećim osobama, protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja.

U svrhu zaštite od nasilja u obitelji ZZNO propisuje prekršajnopravne sankcije : zaštitne mjere, kaznu zatvora, novčanu kaznu i druge prekršajnopravne sankcije propisane Prekršajnim zakonom (čl. 10. st. 2). Zaštitne mjere propisane ovim zakonom su obvezni psihosocijalni tretman, zabrana približavanja žrtvi nasilja u obitelji, zabrana uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju, udaljenje iz stana, kuće ili nekoga drugoga stambenog prostora, obvezno liječenje od ovisnosti i oduzimanje predmeta koji je namijenjen ili uporabljen u počinjenju prekršaja. (čl. 11. st. 2 ZZNO).

Zaštitne mjere mogu se primijeniti po službenoj dužnosti ili na zahtjev ovlaštenog tužitelja ili na zahtjev osobe izložene nasilju (čl. 18. st 2. ZZNO). Navedene zaštitne mjere se mogu pokrenuti i prije pokretanja prekršajnog postupka (čl 19. st. 1. ZZNO).

Počinitelj koji ne postupa u skladu s naloženim zaštitinim mjerama može se kazniti novčanom kaznom od najmanje 3.000 kuna ili kaznom zatvora od najmanje 10 dana (čl. 22. st. 2.ZZNO).

Prema članku 130. stavku 2. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13; dalje: PZ) policija je ovlaštena naredbom odrediti jednu ili više mjera opreza (u ovom slučaju bi postojala mogućnost za primjenu zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja te zabrane približavanja određenoj osobi i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom) u slučaju vjerojatnosti da je počinjen prekršaj propisan zakonom prema osobi za koju postoji osnova sumnje da je počinitelj prekršaja. Ako policija u tom slučaju, u roku od 8 dana od dana određivanja mjere opreza, ne podnese optužni prijedlog s prijedlogom sudu da produlji primjenu mjere opreza ili ako nakon podnošenja takvog zahtjeva sud o mjeri opreza ne odluči u daljnjem roku od 3 dana, primijenjena mjera opreza prestaje (čl. 130. st. 7. PZ).

Protiv supruga možete pokrenuti i prekršajni postupak podnošenjem optužnog prijedloga nadležnom sudu (čl. 83. PZ).

Podršku ženama koje su žrtve nasilja pružaju brojne nevladine organizacije, kao što su npr. Autonomna ženska kuća, sklonište i žensko savjetovalište (www.azkz.net) ili Ženska pomoć sada, SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja (www.zenskapomocsada.hr).

Pravna klinika Pravnog fakulteta u Zagrebu

Objavljeno: 04.02.2015