Najveća dječja bolnička ustanova u Hrvatskoj, Klinika za dječje bolesti u Klaićevoj koja prima 65 % djece iz Zagreba i Zagrebačke županije, te 35 % djece iz ostalih dijelova Hrvatske postala je predmet interesa Ministarstva zdravlja

Ministar zdravlja Siniša Varga je krajem 2014. godine  najavio da će Ministarstvo zdravlja predložiti da Vlada u siječnju 2015. godine proglasiti preseljenje Klinike u Klaićevoj ulici projektom od strateške važnosti. Kao potencijalnu lokaciju za preseljenje je naveo nedovršenu zgradu Medikolove poliklinike koja je u predstečajnoj nagodbi i prema kojoj država ima i više od 40 milijuna kuna potraživanja. Upoznat je s činjenicom da je Klaićeva bolnica 150 godina stara zgrada, spomenik kulture neprilagođen potrebama bolničke skrbi, sa kirurškim dvoranama koje nisu obnavljane zadnjih 50 godina, nehumanim uvjetima onkologije gdje djevojke i mladići iscrpljeni kemoterapijom spavaju u istoj sobi i obavljaju nuždu zaštićeni tzv. paravanom. Kao soluciju Medikolu čije rješavanje tko zna koliko će potrajati i gradnji nove bolnice Varga kaže da bi se  u cilju poboljšanja zdravstvene zaštite djece išlo u obnovu i opremanje zagrebačke Klinike u Klaićevoj navodeći kako imaju osigurana sredstva iz EU fondova vezano uz povećanje bolničkih kapaciteta za djecu. Iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje izvjestili su da će dio natječaja za povlačenje bespovratnih sredstava iz EU biti raspisan u veljači. Licemjerno kao i Ministarstvo zdravlja u HZZO-u navode kako investicija u Kliniku za dječje bolesti ne prejudicira lokaciju bolnice, te će se uložiti u najoptimalniju varijantu, kao i da bi obnova Klaićeve počela 2016. godine. Najlakše je kritizirati, no slušajući sve te planove dolazim do spoznaje da se nastavljaju igre bez granice na račun naše djece.

Mišljenje o navedenim planovima dala je Ljiljana Vuletić, predsjednica udruge "Ljubav na djelu": "Klaićeva sama po sebi je neadekvatna jer je ta zgrada ruševna i cijela bolnica se mora premjestiti negdje drugdje. Prvotno to je bio samo dispanzer, pa poliklinika koja se nadograđivala, jer nije planski građena kao bolnica. Ne širim paniku, no problem je cijela zgrada koja je opasna. Ne može dobiti protupožarnu dozvolu, brojne građevinske barijere, odjeli koji moraju biti svrsishodni, a bolnica je ispresjecana hodnicima i nedostupna svoj djeci. Kako to riješiti? Rušenjem zgrade koja je spomenik kultura? Puno smo kontaktirali sa stručnjacima s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Govorim s perspektive profesorice arhitektonskog fakulteta koja je rekla da postoje i podvodne vode, te se ta zgrada jednostavno ne može adaptirati ni napraviti ništa bolje i kao jedinu soluciju navela da se negdje drugdje izgradi nova dječja bolnica.Na državi i na Vladi je odgovornost da se bolnica premjesti.

U rujnu 2014. smo bili na sastanku sa ministrom Vargom na kojem nam je rekao za Medikol, a svi znamo što znači i koliko može potrajati predstečajna nagodba. Tada je navedeno da će se provesti procjena Klaićeve koja je učinjena u prosincu 2014. i konačno imamo cifru koliko ona košta. Ne čudi me da ministar Varga sada navodi solucije koje nisu konkretne tj. sredstva iz euroskih fondova. Po meni opet spominjati obnovu Klaićeve samo je zakrpavanje rupe bez dna. Nisu im bitna djeca, upitajte se koliko interesnih skupina iz prošlost je vezalo svoje planove tj. garaže i trgovačke centre uz bolnicu i žele ostanak Klaićeve na istoj lokaciji. Žao mi je za mnoge koji su povjerovali u gradnju nove dječje bolnice. Budimo realni, slušamo da ima toliko novaca i resursa negdje, no oni nikako da dođu  do Klaićeve!  Dakle država bi mogla riješiti problem Klaićeve bolnice, no nema interesa za naše mališane – zaključila je Vuletić.

Što reći o stvarnim namjerama i čemu se nadati kad su se već na ulazu u bolnicu preprečila vrata koja predstavljaju prepreku roditeljima i djeci, a odgovorni se pravdaju da nema sredstava za klizna automatska vrata. Dječja bolnica u koju djeca s teškoćama u razvoju ulaze kroz podrum na ulaz za hitnu pomoć, dok do pojedinih ordinacija mogu samo malim liftom u koji ne stanu svaka invalidska kolica. Dječja bolnica u koju ne može ući svako dijete i diskriminira djecu s teškoćama u razvoju!

Što da radimo s djecom - da ih hiberniramo dok se sustav ne smiluje da odradi ono na što naša djeca imaju i zakonsko i moralno pravo? - pita se Nadica Bjelčić, majka četrnaestogodišnjeg Denisa s cerebralnom paralizom i predsjednica udruge roditelja OKO.  Do kada mi trebamo čekati na milost i da sustav počne funkcionirati? U Klaićevoj bolnici na djelu je direktna diskriminacija bolesne djece, kao i djece s teškoćama u razvoju koja su u invalidskim kolicima.  Umjesto da sustav premosti prepreke, bolnica se skriva iza izgovora da se radi o zaštićenom spomeniku kulture što ulaz sigurno nije, te da se nema novaca. Ne razmišljaju da smo mi roditelji prisiljeni neke pretrage i liječenje odrađivati u drugim bolnicama čime se produžuje i vrijeme čekanja potrebnih usluga. Ovo je samo jos jedan kamenčić koji žulja u cipeli - nažalost, tih kamenčića ima sve više, pa ih je cipela puna i u njoj se ne može hodati – zaključila je Nadica Bjelčić.

Tekst: Božica Ravlić

 

 

Objavljeno: 07.01.2015