Osobe s oštećenjem vida i oštećenjem sluha u Republici Hrvatskoj, unatoč postojanju zakonskih propisa, znatno teže od ostalih građana ostvaruju pravo na pristup informacijama i pravo na uživanje u kulturnim i umjetničkim sadržajima

Goran Denis Tomašković

Pet udruga gluhih i slijepih osoba u Republici Hrvatskoj provodili su tijekom 2014. projekt "Kad slijepi i gluhi rade zajedno onda svi razumiju“, financiran od strane Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva. Projektom su zagovarali pravo na prilagodbu televizijskog programa za gluhe, nagluhe, slijepe i slabovidne osobe.

Aktivnostima projekta ukazano je na trenutno stanje prilagođenosti televizijskog programa i kako bi televizijski program trebao biti prilagođen za ove skupine osoba s invaliditetom. Isto tako, o ovom problemu nastojalo se upoznati javnost te utjecati na poštivanje zakonske regulative u ovom području i pokrenuti javnu raspravu o zakonskom utvrđivanju etapa prilagodbe televizijskih sadržaja za ove skupine.

Na okruglom stolu "Pravo na prilagodbu televizijskog programa za osobe oštećena vida i oštećena sluha, koji je održan u prosincu 2014. u Zagrebu (dvorana Müller – Kino Europa), u okviru 12. Human Rights Film Festivala, predstavnici institucija i organizacija civilnoga društva obrađivali su kroz izlaganja i raspravu ovu problematiku.

Polazeći od činjenice da je pravo na pristup informacijama te uživanje u kulturnim i umjetničkim sadržajima jedno je od temeljnih ljudskih prava svih građana, uključujući i osobe s invaliditetom, predstavnici temeljnih udruga slijepih i gluhih koji provode projekt, uz podršku nacionalnih saveza (Hrvatskog saveza slijepih i Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske), donijeli su sljedeće zaključke:

U pronalaženje kvalitetnog rješenja za prilagodbu televizijskog programa i utvrđivanje sadržaja koje je potrebno prilagoditi za osobe s oštećenjem vida i oštećenjem sluha na HRT-u, potrebno je uključiti stručnjake i korisnike iz udruga slijepih i gluhih osoba u Republici Hrvatskoj za prilagodbu televizijskih i filmskih sadržaja.

U čl. 6. st. 2. Zakona o HRT-u (NN 137/10,76/12 ) stoji: "HRT je dužan postupno učiniti dostupnim svoje audiovizualne medijske usluge osobama s oštećenjem sluha i vida“. Predlažemo da se reguliranje navedene problematike u praksi postigne zasebnim podzakonskim aktom kojim bi kroz određeno vremensko razdoblje (primjerice pet godina) regulirala dinamika prilagodbe programa i odabir televizijskih sadržaja koji će se prilagođavati za ove dvije skupine korisnika. Predlažemo da se precizno utvrde etape prilagodbe programa i za svaku od etapa navede postotak i vrsta televizijskih emisija koje će se prilagođavati. Predloženo poboljšanje zakonskih propisa i praćenje njihovog provođenja, potrebno je uključiti u ugovor između Vlade RH i HRT-a.

U postupak evaluacije programa koji se financiraju iz Fonda za poticanje pluralizma Agencije za elektroničke medije potrebno je uključiti stručnjake i predstavnike iz temeljnih udruga slijepih i gluhih osoba.

Osobe s oštećenjem vida i oštećenjem sluha u Republici Hrvatskoj, unatoč postojanju zakonskih propisa, znatno teže od ostalih građana ostvaruju pravo na pristup informacijama i pravo na uživanje u kulturnim i umjetničkim sadržajima. Budući da se ostvarivanjem ovih prava povećava kvaliteta života osoba s oštećenjem vida i oštećenjem sluha i njihovo sudjelovanje u društvenom životu, tražimo i predlažemo da u okvirima svojih nadležnosti pokrenete realizaciju ovih zaključaka kako bi se smanjio diskriminirajući položaj ove dvije skupine osoba s invaliditetom i u potpunosti ostvarila njihova društvena uključenost.

Goran Denis Tomašković

Foto: Patrik Macek/Večernji list

Objavljeno: 26.12.2014