Protekle dvije godine tiskana su tri nova hrvatska prijevoda Biblije, ponovljeno je više od deset starih izdanja, a istodobno se prevode još najmanje dva nova, što govori o iznimnoj živosti u bibličarskim krugovima

Istodobno u svijetu se priprema više od 400 novih izdanja najtiskanije knjige svih vremena.

Novi hrvatski prijevodi, po riječima izdavača ili prevoditelja, rađeni su tako da budu što vjerniji ili točniji izvornim izdanjima. Sami prevoditelji toga golemog posla ostali su uglavnom anonimni, osim Ivana Vrtarića, koji je Bibliju preveo u izdanju Žive riječi iz Krasice.

Požrtvovnost prevoditelja

Upravo hrvatski prevoditelji Biblije bit će središnja tema stručnog skupa koji će se održati 15. i 16. svibnja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u sklopu Tjedna Biblije. Domaći bibličari govorit će o prevoditeljima Petru Katančiću, Antunu Soviću, Ivanu Šariću, Ivanu Štambuku, Bonaventuri Dudi, Jerku Fućaku i drugima.

Mnogi naši biblijski prevoditelji uložili su velik dio života u taj posao, a neki od njih su zapravo potpuno nepoznati, objašnjava razlog održavanja skupa organizator Danijel Berković s Biblijskog instituta u Zagrebu.

Biblija je sveta knjiga Židova i kršćana, koja je dobila naziv po imenu feničke luke Biblosa na području današnjeg Libanona. O njezinoj važnosti prevoditelj fra Ljudevit Rupčić je rekao: "Svetopisamske su ideje postale vlasništvo svih naprednih sustava i naroda – oni od toga žive, iako nisu uvijek toga svjesni."

Krajem 2011. Biblija je bila prevedena u cijelosti na 475 jezika; njezin drugi dio - Novi zavjet na 1240, a pojedini dijelovi teksta na 2538 jezika, izvori su Sjedinjenih biblijskih društava. To si je društvo zadalo cilj - omogućiti pripadnicima svih 6900 svjetskih jezika da imaju pristup biblijskoj poruci na materinskom jeziku.

Početak hrvatskoga "biblijskog puta" počinje objavljivanjem dijelova Božje Riječi u ćirilometodskom razdoblju (9. stoljeću), a nastavlja se prijevodima ili djelomičnim objavljivanjima Biblije Bernardina Frankopana, koja se počinje prevoditi 1521., pa Biblije hrvatskih protestanata Stjepana Konzula Istranina i Antona Dalmatina te Biblijom Bartola Kašića iz 1622. itd.

Ipak, prva cjelovita Biblija na hrvatskome tiskana je tek 1831. u Budimu, i to nakon smrti njezina prevoditelja franjevca Petra Katančića (umro 1825).

Izniman kulturni čin

"Gledajući našu kulturnu baštinu i povijesno-kulturno bogatstvo, moramo reći da smo mi Hrvati svoj prvotisak Biblije dobili vrlo kasno", napisao je bibličar Tadej Vojnović.

Primjerice, Nijemci su svoj prvotisak Biblije dobili 1466., Talijani 1471., Česi 1488., Francuzi 1523., Poljaci 1561., Slovenci 1584., Mađari 1590. i Slovaci 1829. godine. Nakon Hrvata, Bibliju su preveli Srbi 1868., Bugari 1868., Rusi 1876. te Ukrajinci 1880. godine.

Bibliju s najviše ponovljenih izdanja preveo je Ivan Evanđelist Šarić (1941.-1942.) u Sarajevu. Po katalogu NSK, ona je u kombinaciji različitih nakladnika iz Hrvatske i BiH (Hrvatsko biblijsko društvo, Glas Koncila, Teovizija, Naša ognjišta i Vrhbosanska nadbiskupija) u zadnjih nekoliko godina tiskana najmanje 13 puta.

Velikim prevodilačkim pothvatom kritika smatra tzv. Zagrebačku bibliju, čiji su urednici Bonaventura Duda i Jure Kaštelan (prvo izdanje 1968).

U Hrvatskoj se, po dostupnim podacima, trenutačno intenzivno prevode dvije nove Biblije. Hrvatsko biblijsko društvo pokrenulo je prije 2007. projekt novog prijevoda Biblije na hrvatski jezik, za koji se nada da će biti tiskan do 2016. godine. Organiziran je kao nacionalni projekt, kao timski rad u kojemu sudjeluju vodeći stručnjaci s područja biblijskih znanosti i jezikoslovlja. Dosad je obavljeno više od polovice posla na projektu. Bibliju prevodi i Biblijski institut iz Zagreba.

Objavljivanje svakoga novog prijevoda Biblije izniman je čin u svakoj kulturi, naglašavaju bibličari.

Hina

Foto: Grgur Zucko/PIXSELL

Objavljeno: 05.05.2013