Vrijeme je da nadležne institucije i o tome daju svoj 'pravorijek', jer ako se hrvatska statistika barem donekle poklapa s američkom, tim mladim ljudima hitno je potrebna pomoć, ne samo nastavnog osoblja i obitelji, nego društva u cjelini

 

Prema podacima američkog zavoda za statistiku iz 1997. godine, velika većina odraslih u američkim zatvorima ima neki oblik poremećaja ili invaliditeta.

Cody Beck bio je star svega 12 godina, pohađao je osnovnu školu u Grenadi u američkoj državi Mississippi, a onda su mu pred njegovim kolegama iz razreda stavili lisice i ubacili ga na stražnja sjedala policijskog automobila. Razlog dolaska policije bio je taj što je Cody izgubio živce u svađi s drugim učenikom te udario nekolicinu učitelja kada su pokušali intervenirati. Odveden je na lokalni sud za maloljetnike, a nakon toga poslan u ustanovu za duševne bolesnike, udaljenu dva sata od njegovog doma. Nakon 12 dana pušten je iz ustanove te je protiv njega podignuta optužnica za napad prema tri točke optužnice.

Službeno osoblje u školi utvrdilo da je uzrok incidentu bio Codyjev invaliditet. Još kao malom djetetu dijagnosticiran mu je bipolarni poremećaj. Zbog svog stanja sudjelovao je u individualnom obrazovnom programu. Bio je dio programa koji detaljno specificira izvore financiranja, smještaj i ostale uvjete koju kao korisnik specijalnog obrazovanja treba dobiti kako bi se mogao nositi s programom temeljenom na njegovu poremećaju. No, bez obzira na to što postoje medicinska obrazloženja za ovakvo ponašanje, Codyju nije dopušteno vratiti se u školu nakon nemilog događaja. Pozvan je na sud za maloljetne tri puta u četiri mjeseca, bio je van obrazovnog sustava gotovo polovicu vremena otkako je napravio incident i čekao je nastavak obrazovanja u posebnoj privatnoj školi.

Cody Beck: Kao uzrok za njegovo ekscesno ponašanje u školi nastavnici su naveli invaliditet - i strpali ga u zatvor

No Cody je samo jedan od nekoliko tisuća djece i mladih koji se svaku godinu izvedu pred sud za maloljetnike. U SAD-u, prema statistici, trećina uhićenih su osobe s invaliditetom, a u taj raspon ulaze mladi s psihičkim poremećajima poput bipolarnog, pa do poremećaja u učenju poput disleksije. Diljem SAD-a učenici s emocionalnim i drugim teškoćama u razvoju imaju tri puta veću šansu biti uhićeni prije završetka srednje škole nego li je to slučaj s općom populacijom.

Kada obrazovni sustav zakaže i ti mladi završe u zatvoru, mnogi tamo i ostanu godinama, a neki i desetljećima. Prema podatku američkog zavoda za statistiku iz 1997. godine, velika većina odraslih u američkim zatvorima ima neki oblik poremećaja ili invaliditeta. Od spomenute godine podaci nisu ažurirani no stručnjaci visoki postotak osoba s invaliditetom u zatvoru, a riječ je o rastu od gotovo 700 posto s obzirom na 1970. godinu, pripisuju dubokim problemima obrazovnog sustava za djecu i mlade s teškoćama u razvoju.

U Mississippiju i diljem SAD-a put prema zatvorskoj ćeliji za mnoge počinje jako rano. Djeca koja se bore s problemima u ponašanju i djeca s emocionalnom nestabilnošću prolaze školovanje u sustavu koji im nije dovoljno prilagođen. Za takvu djecu nema dovoljno visoko kvalificiranog kadra i stručnog osoblja koji bi radio s njima.

Prema saveznom zakonu, škole su dužne osigurati obrazovanje za djecu s poteškoćama u uvjetima i okruženju što sličnijem redovnoj nastavi, u što je većoj mjeri to moguće. No, često učenici s posebnim potrebama dobivaju lošije uvjete za obrazovanje, zaostaju u učenju te se sve svede na nekoliko opcija za fakultet ili odabir zvanja. Za mlade s invaliditetom koji završe u zatvoru često obrazovanje bude minimalno ili izostane u potpunosti, iako američki savezni zakon zahtijeva obrazovanje sve do navršene 21. godine.

Stručnjaci kažu da su učenici s emocionalnim poteškoćama često impulzivni, nepažljivi ili agresivni, a to su ponašanja koja ih vode u probleme s koji se teško mogu nositi.

"Kada govorimo o djeci i mladima s emocionalnim poteškoćama i problemima u ponašanju tada je riječ o osobama s teškim duševnim problemima“, rekao je Reece Peterson, profesor defektologije na Sveučilištu Nebraska-Lincoln.

"Djeca s poteškoćama u učenju kojoj nije pravovremeno pružena adekvatna pomoć imaju otpor prema školi i učenju i počinju se ponašati na određen način ili rade određene stvari kako bi svratili pogled s činjenice da oni ne rade dobro ono što im je zadano.“, rekla je Diane Howard, viša suradnica odvjetničkog ureda Nacionalne mreže za prava osoba s invaliditetom u SAD-u.

Više od 14.600 mladih privedeno je u 2012. godini pred sud, no nepoznato je koliko je među njima bilo onih koji su pohađali škole po prilagođenim programima.

"Mladi ljudi koji završe u problemima nisu bili osposobljeni da ih izbjegnu od samog početka, a problem ima edukativni karakter“, rekla je Oleta Garett Fitzgerald direktorica Regionalnog ureda za obranu djece.

Gledajući sa strane, Cody je normalan dječak poput bilo kojeg svog vršnjaka. U slobodno vrijeme igra se sa svojom sestrom, ide u lov sa svojim ocem, s njim također gradi stvari od drveta u njihovoj obiteljskoj stolarskoj tvrtki. No, od svoje rane dobi ima problema s bijesom. Ima ispade kada se prepire s drugima, a pogotovo s drugom djecom. Ako ga se pokuša dotaknuti prilikom svađe on pokuša pobjeći, čak ako to znači i udariti nekoga. Njegovi roditelji kažu da je posebno sklon sukobu s nasilnicima.

Svejedno je Cody od mlade dobi bivao suspendiran zbog ekcesnog ponašanja te je propustio više desetaka dana u nastavi u mjesecima koji su prethodili njegovu uhićenju. Na pitanje o tučnjavi Cody je rekao da je izgubio živce kad su ga druga djeca zadirkivala ili kad čuje da "ljudi pričaju o mojim roditeljima“ ili "govore da sam glup“.

Za mnogu djecu s poteškoćama u ponašanju, suspenzija je često ulazna točka u svijet kriminala i pravnog sustava. Diljem SAD-a više od 8.000 učenika s poteškoćama suspendirano je iz škole, a gotovo polovica njih bila je suspendirana više od jedanput u 2011.-2012. školskoj godini, navedeno je u podacima Državnog ureda za građanska prava.

Prema Reeceu Petersonu, mnogi od njih zalaze u još veće probleme izvan škole te završavaju pred maloljetničkim sudom.

Disciplinska politika obrazovnog sustava ne uzima u obzir učenike s poteškoćama. Stručnjaci kažu da to obrazovni sustav vodi do nejednakog tretiranja jer postupci nekih učenika koji budu suspendirani mogu biti i jesu manifestacija poteškoća i stanja u kojem se nalaze.

Prema izvješću PACER centra, jedan od glavnih razloga radi kojeg su djeca s poteškoćama češće u zatvorima nego ostala djeca jest taj što nastavnici nisu obučeni za rad s njima.

Nakon uhićenja često nema povratka. Poslije povratka iz zatvora, često škole stvaraju nelagodu kod povratnika, osjećaju se odbačeno.

Nema sumnje da će nezbrinjavanje djece kao što je Cody i njihova stigmatizacija svijet kriminala obogatiti za nove članove. I to one s teškoćama u razvoju.

Nelagodu izaziva činjenica da u Hrvatskoj ne postoji statistika koja bi utvrdila broj maloljetnika s invaliditetom koji završe na sudu. Vrijeme je da nadležne institucije i o tome daju svoj 'pravorijek', jer ako se hrvatska statistika barem donekle poklapa s američkom, tim mladim ljudima hitno je potrebna pomoć, ne samo nastavnog osoblja i obitelji, nego društva u cjelini.

Piše: Marko Damjanović

 

Objavljeno: 27.11.2014