Svijet kroz moj objektiv: Katarina Galetić

In-Portal pokrenuo je jedinstven projekt na ovim prostorima: želimo na jednom mjestu prikazati uratke fotografa s invaliditetom, svejedno je li riječ o profesionalcima ili amaterima, te već sljedeće godine organizirati skupnu izložbu njihovih fotografija. Izložba će najprije biti upriličena on line, na stranicama In-Portala u rubrici 'Svijet kroz moj objektiv', a nakon toga i u jednoj od zagrebačkih galerija..
Foto-natječaj namijenjen je svim fotografima s invaliditetom, ne samo u Hrvatskoj i regiji, nego i u svijetu. Sve što trebate je poslati svoje najbolje fotografije na mail adrese mladen.kristic@in-portal.hr ili mladen.kristic@gmail.com, zajedno s biografskim podacima i pričom o tome kada ste i zašto uzeli foto-aparat u ruke.

U ovom nastavku foto-natječaja ugostili smo Katarinu Galetić, slabovidnu fotografkinju iz Karlovca (njezini su uratci u foto-galeriji). Za Katarinu fotografija nije hobi ili profesija, za nju je fotografija čista strast. 

Svijet kroz moj objektiv: Katarina Galetić

Odazivam se na ime Katarina Galetić, a rođena sam 20. siječnja 1990. godine u Karlovcu.

Tko je K. Galetic Slap rijeke Dobre Rijeka noću s terminala Rijeka Dobra Ovo - davna zelja Neizostavne za Rijeku Nebo iznad Rijeke Mreznica u D. Resi Mica-maca Mi veliki prijatelji Lajkam ih Give me 5 Fiumanka 15. Fiumanka

Od malena imam problema s vidom, dakle slabovidna sam osoba sa ne baš velikim ostatkom vida. Oduvijek me privlačilo fotografiranje i slikala sam s čime bilo i kada god sam imala priliku. Nemam nikakav profesionalni fotoaparat i, iskreno, mislim da ga ni ne želim jer smatram da svaka slika može ispasti savršeno sa čime god da je slikana.

Došavši na studij u Rijeku, počela sam puno više njegovati svoju strast prema fotografiranju jer sam tada nabavila mobitel koji mi savršeno odgovara i reagira na moje prohtjeve u slikanju i za slike. Jedna meni vrlo draga profesionalna fotografkinja iz Karlovca rekla je da nije bitno čime se slika nego je bitan uložen trud, volja i ljubav u to što se radi. Ja se toga držim i moram priznati da ima pravo.

To što sam slabovidna me ne sprječava da uložim veliki trud i strast u svaku sliku jer točno znam što i kako nešto želim vidjeti na mojim slikama i to im daje posebnost i čini ih, recimo, drugačijima. Obožavam slikati životinje, neobične stvari i ljude, prirodu ali i motore. Kad vidim prekrasan motor obavezno ga slikam.

E, sad se pitate zašto među poslanim fotkama nema motora!? Pa zato što se nisam mogla odlučiti koju da vam pošaljem jer su mi sve prekrasne, pa je bolje ne poslati ni jednu takvu.

Prema svojim fotografijama sam vrlo kritična i uvijek napravim više slika i na kraju biram najbolju. Smatram da, ako se tako nastavim i dalje truditi oko svake fotke, one mogu biti samo bolje! Fotografije za mene predstavljaju uspomenu, podsjetnik na nešto prelijepo i svaka slika mi budi upravo one emocije koje sam u trenutku snimanja osjećala. E, to je ona, recimo, nagrada za uloženi trud i tko se tako osjeća kada gleda svoje fotografije, znat će o čemu pričam.

In-Portal